Ademaga Mešić
Ademaga Mešić (Tešanj, 25. ožujka 1868. - zatvorska bolnica u Popovači, 5. srpnja 1945.), hrvatski političar i književnik islamske vjeroispovijesti, doglavnik NDH.
Citati
uredi- "Svijet se sve više uzrujavao, mnogo se više klanjalo, dove se učile, da nas dragi Bog sačuva od zla i da kaure onemogući osvojiti Bosnu." (o raspoloženju među bosanskim muslimanima prilikom aneksije BiH od strane Habsburške Monarhije)
- "Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani, a po naciji i našem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati."[1]
- "Imade muslimana, Arapa, Perzijanaca, Kineza, Engleza, Francuza i još i drugih naroda i oni se ne zovu Turcima, nego po vjeri muslimanima."
- "Ja sam bio nadbiskupov dobar prijatelj i volio sam ga radi njegove odlučnosti, energije i poštenja. On je volio muslimane, ali ga stariji muslimani nijesu razumili." (o Josipu Stadleru)[2]
- "Mi mlađi počeli smo se nacionalno buditi, a ja sam tome dosta doprinio jer sam čitao dosta hrvatskih djela, u društvu sam to svaki dan ispričao što sam čitao i da trebaju i oni to čitati jer će im to mnogo koristiti. Počeli se među nama buditi nacionalni osjećaji te čisti jezik hrvatski jer smo dosta miješali naš jezik hrvatski turskim arapskim i perzijskim riječima."[3]
- "Svi narodi turske carevine bili oni po vjeri muslimani ili druge vjere kao što su Grci i Jermeni oni se vani zovu da su Turci. Dakle, Grci i Jermeni mada nisu muslimani nego im je domovina Turska ovi Grci vele mi smo-Turci pravoslavne vjere, a Turci kažu mi smo muslimani turske narodnosti. Ovo je za nas jak dokaz da se nazivaju po jeziku turski narodi Turcima, a da ime Turčin ne obilježava čovjeka po vjeri."
- "Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska, Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom."
- "Ni Hrvati ni Srbi nikad ne će priznati da je jezik u BiH bošnjački jer po historiji i po zdravom razumu neima i ne postoji niti je postojao bošnjački jezik. Pravoslavni Srbi govore srpskim jezikom, a mi svi u Bosni treba da se borimo i dokazujemo da neima i ne postoji bošnjački jezik. Zato je prijeka potreba da se mi muslimani prenemo a naročito je pozvana i dužna naša mladež da što više poradi da naš muslimanski elemenat nacionaliziramo. Mi svaki pojedini trebamo da svakog uvjerimo da nismo anacionalni nego da smo svjesni svoje hrvatske nacije."
- "Osmanlije su nas silili da se turciziramo, da se odrodimo od svoje narodnosti, da od nas Hrvata naprave Turke... Mi smo sačuvali naš hrvatski jezik u našoj užoj domovini."
- "Među onima koji su se borili sa konzervatizmom eto i meni je u dio palo da među mlađim svojim drugovima vodim borbu o nacionaliziranju i da ih čovjek uvjeri da nisu Turci i da nisu Bošnjaci po narodnosti nego da smo Hrvati, a po vjeri muslimani i da je naša uža domovina Bosna. Stari muslimani ne će da budu ni Hrvati ni Srbi niti kažu da govore hrvatskim ili srpskim jezikom nego kažu ili bošnjačkim ili našim jezikom."[4]
- "Zar ste mogle i smjele i na čas u mene posumnjati i povjerovati tim ženskim lažima i petljanijama, da bih ja našu lijepu islamsku vjeru napustio i prešao na koju drugu vjeru." (odgovor majci i ženi koje su se zabrinule da Ademaga kani pokrstiti i ljude turske vjere u Hrvate prekrstiti)
- "Naša duša ne vuče nas da se selimo u Tursku i da ostavljamo drugima naše zemlje, našu milu i dragu domovinu. Nažalost što mi nijesmo svjesni da je naša prava i jedina domovina Bosna i što nijesmo svjesni ako se ne budemo rasipali da će naš opstanak u ovoj našoj izmučenoj domovini biti još bolji i sigurniji... Mi muslimani činimo i sada najvišu pogrešku što se selimo u tuđinu u Tursku, što nije dobro. Mi mlađi trebamo raditi da se narod od toga odvraća."[5]
- "Eto došli ste u tuđu zemlju pak ni ovdje ne ćete da se opametite da se krećete i živite kako to traži duh vremena... Hazreti Alija je rekao - Budimo djeca vremena. Da je živ Hazreti Omer, on bi još više tražio od današnjeg vremena, te bismo morali još više raditi i doprinositi za opću stvar." (bosanskim muslimanima koji su iselili u Tursku)[6]
- "Vrijeme se mijenja, a u njemu moraju se i ljudi mijenjati. Ako čovjek ne će ići za vremenom, vrijeme ne će ići za njim i on će propasti."
- "Kažem vam da je prošao vakat gdje smo za borbu trebali sablju i pušku, danas se moramo oružati drugim oružjem i to perom i lijepom knjigom, naukom i školom, ako nam je stalo do sebe i svoj imetak uzmognemo održati i sačuvati. Današnji vakat treba učenih i načitanih ljudi. Nauka je sve i u životu mnogo toga čovjek nauči i iskusi te mu to bude vodič u bolji život. Čitajući knjige i novine ljudi se emancipiraju postaju pokretni i produktivni te korisniji sebi i svome narodu. Mi muslimani smo dužni da se sve više oružamo perom i knjigom jer još su u našim rukama kmeti te druge zemlje i kuće te mi to trebamo sačuvati da ostavimo svoj imetak našim potomcima kao što su nama naši očevi djedovi i pradjedovi ostavili."[7]
- "Ako narod osjeća da je došao vakat da se Muslimani i uopće Bosna riješe okupacije, onda tražimo od velevlasti da nas opet vrate Sultanu, a manimo se autonomije."
- "Rišćani su doveli u Bosnu i Hercegovinu Austriju, oni su tražili od velesila da ih oslobode turskog zuluma, nas su nazivali barbarima, ubojicama i nasilnicima, kako to sada nazivaju našu braću u Maćedoniji."
- "Svima nam je dobro poznato od kolike je velike potrebe sveučilište za Bosnu i Hercegovinu, a osobito sada kada je onemogućeno siromašnom staležu da svoje sinove šalju na sveučilište u Zagreb i Beč. Kada bi se osnovalo sveučilište u Sarajevu, omogućilo bi se i sjerotinji da i ona pohađa školu i dovine se naobrazbe i sreće kako ne bi uvijek zapostavljena bila."
- "Meni je bilo teško što je moja uža domovina Bosna i Hercegovina, a s njom čitava Hrvatska, pala pod Srbiju, pod jednu vlast koja je nama muslimanima Hrvatima oduzela sav pokretni i nepokretni imetak, koja nas je vječno gonila i upropašćavala."[8]
- "Mi muslimanski ogranak Hrvatske seljačke stranke najgore smo prolazili jer nas je i Dr. Šutej te njegovi ljudi progonili i nismo ni u kojem pogledu bili podupirani od Hrvatske seljačke stranke. Dr. Šutej tražio je od nas da se mi stopimo s Hrvatskom Seljačkom Strankom, a mi kao Starčevićanci pravaši to niti smo mogli niti smo htjeli, jer je naš cilj bio sasma drugi, veza i rad s Poglavnikom."
- "Moj se najviši ideal ostvario poslije toliko godina moje životne borbe." (prilikom uspostave NDH)[9]
- "Ja sam svoj cijeli život proveo radeći na bratstvu i slozi Hrvata katoličke i Hrvata muslimanske vjere. Nikad nisam u mojem životu stajao na stanovištu vjerskome, nego uvijek na nacionalnome. Kao Hrvat-starčevićanac nisam niti mogao drugačije raditi."[10]
- "Mi smo braća kako po našoj zajedničkoj nam domovini tako i po našem hrvatskom duhu i jeziku. Nas nit će a niti može vjera dielit, jer ćemo svaki svoju vjeru čuvati, a tudju poštovati."[11]
- "Držite se Hrvata katolika. Vi koji ste isto Hrvati kao i oni, vi koji ste prepatili, isto što su oni, trebate uvijek i ostati s njima."[12]
- "Uvijek sam imao na umu samo jednu misao, a to je da bosanskim muslimanima pružim mogućnost za bolji život... Mi bosansko-hercegovački muslimani uvijek smo imali prijatelja koji su mislili da će nam urediti naš život mimo svega svijeta, mimo Europe: moje mišljenje to nije nikad bilo. Uvijek sam mislio da trebamo skupa biti, da trebamo skupa raditi sa našom braćom Hrvatima katolicima, pa da ostvarimo i sebi ljepši život, kakav su oni bili u stanju sebi stvoriti."
- "Ovom velikom mužu svaki član naše nacionalne zajednice duguje neizmjernu zahvalnost... Stupajući u ustaške redove neumornim i poštenim ustaškim radom najbolje ćemo se odužiti Poglavniku, a veseli me da je narod ovih krajeva u masama i djelatno prišao Poglavniku... Tako danas ujedinjeni hrvatski narod u svojoj NDH slijedi svog vođu Poglavnika, sav okupljen u jednoj političkoj organizaciji - Ustaškom pokretu, bez obzira na bilo kakove stališke i vjerske razlike. Hrvati - jedan narod, Ustaški pokret jedna organizacija, a Poglavnik jedan vođa."[13]
- "Što bi bila naša država bez Dalmacije bez mora, a osim toga moramo znati da je mala država sa morem velika, a velika država bez mora je mala... Naša draga Dalmacija je tamo i mi vidimo dobro što neprijatelj hoće učiniti od Dalmacije ali ne će ako Bog da."[14]
- "Radostan sam da Hrvatska dalje živi, jača i veća u svojoj državi Jugoslaviji."
- "Na zaključku ističem, da sam ja primio doglavništvo samo zato, jer sam Hrvat i smatrao sam, da po Kuranu moram biti vjeran državi u kojoj živim... Ja sam bio vjeran i NDH, a s obzirom na novu Jugoslaviju ističem, da prema vjeri mojoj, moram poštovati i biti vjeran državi u kojoj živim."[15]
O njemu
urediJer dok narod muslimanski pod koprenom crnog mraka,
U vječnoj je trzavici ček'o propast na svom pragu
Allah mu je posl'o Tebe zvijezdo naša zlatokraka
Allah nam je dobri dao uzor-muža Ademagu
Izvori
uredi- ↑ A. MEŠIĆ, Memoari I., 122.
- ↑ A. MEŠIĆ, Memoari II., 66.
- ↑ A. MEŠIĆ, Memoari I., 65.
- ↑ A. MEŠIĆ, Memoari I., 66.
- ↑ A. MEŠIĆ, Memoari I., 102.
- ↑ A. MEŠIĆ, Memoari II., 11.
- ↑ A. MEŠIĆ, Memoari I., 81. i 88.
- ↑ A. MEŠIĆ, Moj odgovor..., 75.
- ↑ A. BRKA, Ademaga Mešić, Moj odgovor..., 67.
- ↑ HDA, HDS NDH, Zapisnik 78. sjednice stalnog odbora za rizničarske poslove 20. kolovoza 1942.
- ↑ "Doglavnik Ademaga Mešić o osnutku Matice Hrvatske i izdanju Hrvatske misli". Hrvatska misao, 1.-2., Sarajevo, studeni-prosinac 1943., 63.
- ↑ A. BRKA, Ademaga Mešić, Moj odgovor..., 76.
- ↑ Razgovor s doglavnikom Ademagom Mešićem u: A. BRKA, Ademaga Mešić, Moj odgovor..., 82.-83.
- ↑ HDA 211: HDS NDH, Zapisnik 78. sjednice Odbora za rizničarske poslove 20. kolovoza 1942.
- ↑ Zapisnik saslušanja A. Mešića sastavljen 27. svibnja 1945. u kaznenom postupku protiv M. Budaka i drugova, u: V. DEDIJER i A. MILETIĆ, Genocid nad Muslimanima..., 551.-555.
Vanjske poveznice
urediČlanak Ademaga Mešić postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji. |