Antun Barac (1894. –1955.), hrvatski književni povjesničar i književni kritičar.

Spomenik Antunu Barcu u Crikvenici.
uredi
  • Pisati hrvatskim jezikom ne znači prema tome samo upotrebljavati hrvatske riječi i hrvatsku sintaksu, nego dati, da u pismenom sastavku dođe do izraza ritam hrvatskog jezika i sve one njegove značajke, kakvih nema ni u jednome drugom jeziku.

Nenaveden izvor

uredi
  • Mnogo se teoretizira uvijek onda kada se malo radi.
  • Od svih istina najdublje su i najtrajnije istine srca.
  • Pisući o drugima, i književni historici i kritika govore posredno o pitanjima vlastitog života.[2]

Izvori

uredi
  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 2. dorađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 1994., ISBN 953-0-40005-5, str. 124.
  2. Skupina autora, Velika enciklopedija aforizama, redakcija Vladimir Brodnjak, et al., pripremili za tisak Đuro Plemenčić i Đuro Šnajder, IV izdanje, Prosvjeta — Globus, 1984., str.


 
Logotip Wikipedije
Članak Antun Barac postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.