Atlas oblaka (roman)

Atlas oblaka je roman iz 2004., treća knjiga britanskog autora Davida Mitchella. Sastoji se od šest povezanih priča koje se odvijaju u rasponu od 19. stoljeća na udaljenom Južnom Pacifiku do daleke postapokaliptične budućnosti. Roman je osvojio književnu nagradu British Book i Richard & Judy za knjigu godine, te se našao na kraćoj listi nagrade Booker 2004., Nebula (za najbolji roman), Arthur C. Clarke i dr.

Pacifički dnevnik Adama Ewinga, I. dio

Ako negdje postoji vrlet tako pusta ili otok tako zabačen da se čovjek u njih može skloniti, a da ne naleti na kakvog Engleza, e pa takovo mjesto još nije ucrtano ni na jednom zemljovidu koji sam ja u životu vidio.

...oboje su problem vlastitog oštećenog sluha prevladavali tako što su odgovarali samo na ono što su oni držali da ih se pita i prihvaćali samo one odgovore za koje su oni držali da su dani - taktičko oružje kojim se služe brojni američki odvjetnici...

Sjeti se vaših Indijanaca, Adame, sjeti se ugovora koje vi Amerikanci uvijek iznova poništavate ili kršite. Nije li humanije, a svakako i poštenije, naprosto udariti divljaka po glavi i svršiti s tim jednom za svagda?

Pisma iz Zedelghema, I. dio

Dokoličar i lijenčina razlikuju se poput gurmana i žderonje.
Napola pročitana knjiga je kao nedovršena ljubavna veza.
Kako je vulgarna te čežnja za besmrtnošću, kako tašta, kako lažna. Skladatelji su tek crtači spiljskih crteža. Glazba se sklada jer čovjek misli kako će zima vječno trajati i kako će ga, ako ne komponira, vuci i mećave to prije zgrabiti za vrat.

Jeziva muka Timothyja Cavendisha, I. dio

- Braća smo! Pa gdje ti je nestala savjest?
- Sjedio sam trideset godina u upravi poslovne banke.

Orison Sonmi~451, I. dio

... jedini nepredvidljivi čimbenik mojih isplaniranih dana i noći su snovi. Nitko ih ne dodjeljuje, niti cenzurira. Snovi su jedino što sam ikad posjedovala.
Vrijeme je ono što sprečava da se povijest desi odmah; vrijeme je brzina kojom nastaje prošlost. Film tim izgubljenim svjetovima nakratko omogućava uskrsnuće.

Slooshin prijelaz i šta je poslije bilo

Vidite, stalo je s Vidovitima bilo šta je šta i zašto je šta, nikad njima nije bilo dosta da nešto samo jest i pusti ga na miru.
Neki put, kad veliš da čovjeku vjerovanje nije ispravno, on misli da mu veliš da m život nije ispravan, da mu istina nije ispravna.
Shvaćao sam i zašto Meronym nije sve do kraja ispričala o svojem Vidovitom otoku i plemenu. Ljudi vjeruju da je svijet tak' napravljen i ak' im veliš da nije, sruši im se krov nad glavom, a možda se sruši i tebi.
Senatora se nije biralo, kakvi, bila su to barbarska s ćaće na sina posla.
Grde je više ljeposno risala neg' šta jesu, al' su to tako umjetnici kroz povijest radili stalno, pa je Ottery, Travarka Šta Riše rekla, Ma da, kad su u pitanju lica, zgodne laži bolje su neg' krastava istina.

Orison Sonmi~451, II. dio

Sve su revolucije prije nego počnu najobičnije maštarije, onda postanu povijesne nužnosti.
- Ali... zašto se to nije otkrilo tijekom suđenja?
- Moram ponoviti, Arhivaru, moje "suđenje" to nije ni bilo, radilo se o postupku oblikovanja mišljenja.
Radi se o ciklusu starom poput tribalizma. U početku vlada neznanje. Neznanje rađa strah. Strah rađa mržnju, a mržnja nasilje. Nasilje dovodi do novog nasilja, dok ne ostane samo zakon koji određuje volja najmoćnijeg. A Jucheova je volja stvaranje, podjarmljivanje i uredno istrebljenje golemog plemena zavedenih robova.

Jeziva muka Timothyja Cavendisha, II. dio

Knjige ti ne nude stvarni bijeg, ali mogu spriječiti da se čovjeku po glavi misli motaju dok ne svisne.
"Ali to smo već dosad sto puta čitali!" - kao da postoji išta što nije sto tisuća puta napisano, od Aristotela do Andrewa Gnoj-Webbera! Kao da je umjetnost u Što, a ne Kako!
Mi - a pod tim mislim svakog preko šezdesete - već svojim postojanjem radimo dva prekršaja. Jedan je Manjak brzine. Presporo vozimo, presporo hodamo, presporo govorimo. Svijet pristaje imati posla s diktatorima, perverznjacima, narkobosovima, ali ne može dopustiti da ga netko usporava. Drugi nam je prekršaj što smo svakome memento mori. Svijet se blještavom odricanju istine može prepustiti samo ako im mi nismo pred očima.
Ernie u životu nije pročitao ništa od beletristike. "Uvijek sam slušao radio", no gledajući ga kako bi ponovno uspio udahnuti život viktorijanskoj kotlovnici, uvijek bih se osjetio plitkim. Istina je, čovjek od previše pročitanih romana postane slijep.
Upoznaj svog neprijatelja jača je karta od Upoznaj samog sebe.
Uvijek sam se darovito durio, čime se štošta može objasniti. Oni koji se dure dave se u usamljeničkim maštarijama.
Samo sam tri ili četiri puta, u mladosti, ugledao Otočje Sreće, prije nego su ga zastrle magle, depresije, hladne fronte, štetni vjetrovi i plime... zamijenio sam ga za odraslo doba. Pretpostavljajući kako je njegov položaj u mom životnom putovanju stalan, propustio sam mu zapisati zemljopisnu širinu i dužinu, kako se do njega dolazi. Vražja mlada budala. Što bih sad dao za nepromjenjiv zemljovid vječitog i stalno neizrecivog? Da posjedujem svojevrstan atlas oblaka.
Srednje su mi godine proletjele, no ono što čovjeka baca među redove Nemrtvih ili mu nudi spasenje nije životna dob već stav. U kraljevstvu mladih mnogo je Nemrtvih duša. Jrcaju takvi uokolo, a njihova unutrašnja je trulež nekoliko desetljeća tek prikrivena, to je sve.

Poluživoti - Prvi slučaj Luise Rey, II. dio

Zanimljivo, pomisli Milton, struja, vrijeme, gravitacija, ljubav. Sve sile koje stvarno rasturaju su nevidljive.
Čovjeka najviše možeš poniziti tako da mu spasiš život.
Moj je jedini izlaz da skupim dovoljno dokaza koji će ovu aferu tako napuhati, da moje ubojstvo postane besmisleno.
Podcjenjujete ljudsku privrženost sitnoj osveti.
Što ako je pokušaj da izbjegneš budućnost baš ono što je pokrene?

Pisma iz Zedelghema, II. dio

Ratovi ne buknu bez upozorenja. Obično počnu kao male vatre na obzorju. Približavaju se. Pametan čovjek gleda ima li dima i sprema se napustiti svoju četvrt, baš poput Ayrsa i Jocaste.
Bojim se kako je Dhondt u pravu. Ratovi se nikad ne izliječe, samo se na nekoliko godina pritaje.
Glavu gore, Roberte. Nikad ne pomišljajte na najgore dok pred sobom nemate sve činjenice.
No, za neke si temeljne stvari glup. Zdravi ne mogu razumjeti ispražnjene, slomljene. Ti bi mi pokušao navesti sve razloge da se dalje živi, no ja sam ih još početkom ljeta sve ostavio za sobom, na kolodvoru Victoria.

Pacifički dnevnik Adama Ewinga, II. dio

Da se prijezir koji je gđa Wagstaff osjećala prema svom mladom mužu mogao flaširati, lako bi se prodavao kao otrov za štakore.
... što od svih ljudskih rasa, mi osjećamo želju - ili bolje rečeno, neutaživu pohlepu - za blagom, zlatom, začinima i najviše od svega, prevlašću, koja je najveća, najgladnija, najmanje skrupulozna nego kod svih ostalih.
Ovog me jutra žohar probudio dok mi je plazio po licu i pokušavao se hraniti iz moje nosnice!... Požalio sam se Finbaru, koji me nagovarao da si za jedan dolar nabavim posebno obučenog "štakora-žoharača". Kasnije će mi, nesumnjivo, htjeti prodati "mačka-štakoraša" kako bi svladao štakora, a potom će mi trebati pas-mačkar i tko zna gdje bi to svršilo?