Davor Velnić

Davor Velnić (1953.), hrvatski književnik.

Naveden izvor

iz razgovora za Hrvatski tjednik, br. 936

• Jednakost, čak i ova lažirana globalizacijom, uvreda je za ljudsko biće. Božje lice manifestira se čovjekom, ne klonom. Nitko ne želi imati dvojnika, tisuće njih. Ljudima je neugodno kad vide istu košulju na drugome. Kukci su jednaki, amebe i zeleni bičaši, virusi i bakterije... Ljudi žele biti različiti, a drugovi žele biti jednakiji.

• Provala barbarstva ide iznutra. Kad su rimske patricije počele šetati svoje našminkane majmune rimskim ulicama i trgovima. Rimskom je Carstvu došao kraj. Kad se danas oni progresivni i moderni više bave kućnim mezimcima i Instagramom nego svojom djecom i unucima, kad se kupuju kolica za pse i mačke, pitam se gdje je kraj i jesmo li bolje od propasti uopće zavrijedili?

• Svi mi živimo vlastitu onostranost i to su naše najdublje i teško ispovjedive tajne bilo da ih smatramo praznovjerjem, prepoznajemo kao mistiku i nevidljivu zbilju ili ih prihvaćamo kao vjeru i vjernost sili čiju nazočnost neprestano osjećamo u 'devetom krugu' našega najdubljeg i najsramotnijeg ja. Nema zla izvan čovjeka.

• Zavjere su loš savjetnik i još gore rješenje. Nema većih zavjerenika od gluposti i lijenosti, a kad se to dvoje sretne, rađa se ljubav na prvi pogled i svijetom zavlada njihovo potomstvo: ambiciozni, pohlepni i netalentirani. To je današnja politika srozana na politikanstvo, dok su civilizacijski atributi – umjetnost i kultura – u zagrljaju arbitara šarlatana, onih prevaranata što nam ne prestaju tamčiti što da gledamo, slušamo, čitamo, pijemo, jedemo. Državnici su postali političari i uskoro se srozali na politikante koji se brinu samo o poziciji u vlastitoj stranci i o sljedećim izborima jer ako ih izgube, bit će ono što doista jesu: umišljeno nitko i ništa.

Citati o Velniću

• Velnićeve proze prožete su grotesknošću te su po tome duboko mediteranske. Pri tome, Velnić neprekidno, a možda i prestrastveno preispituje (rekli bismo kolokvijalno rošta) po zacementiranim istinama i nedodirljivim tabuima koje masovno reproducira i današnja civilizacija zapadnjačkog tipa, kojoj (doduše na sreću), pripada i Hrvatska. Zbog toga nije uvršten u mainstream domaće autore koji se biraju po principima licemjerne političke korektnosti te mu je ostavljeno upravo onoliko prostora koliko ga sam osvoji svojim knjigama i člancima.
  • Denis Derk, iz recenzije „Didaskalija”, Večernji list