Feliks Niedzielski

Feliks Niedzielski (1912. – 1947.), hrvatski pjesnik, pravnik, esejist i novinar.

Navedeni izvor

• Bliži uzrok države nije djelovanje Božje, nego ljudska društvena narav, pa prema tome Bog nije neposredni stvoritelj države, ali je posredni, ukoliko je stvorio ljudsku narav takovom da teži za državom i ukoliko prema tome država odgovara njegovom planu. To isto vrijedi za državnu vlast, koja ne potječe izravno od Boga, ali je svakako u zamisli Božjoj da čovjek razvije sve svoje sposobnosti, a pošto to ne može osamljen, nego samo u društvu, a društvo opet ne može postojati bez autoriteta, to je prema tome volja Božja da autoritet u društvu postoji i da mu se ljudi pokoravaju. ~ „O uzroku države i državnoj vlasti”
• U kapitalističkoj ekonomiji, koja je vođena liberalnim shvaćanjem konkurencije, čovjek mora stalno da se bori za svoja prava, on (...) uvijek nanovo mora da osvaja svoju životnu poziciju. Naravno da je ova neprirodna borba za egzistenciju stvorila od čovjeka na gospodarskom polju zvijer, koja bezobzirno i ne birajući sredstva brani svoje interese. U ovom nesmiljenom takmičarenju i gramženju ljudska je savjest otvrdnula i ljudi su, držeći se poslovice da nužda ne poznaje zakona, prisvojili princip da je slobodno na svaki način povećati svoj imetak. ~ „Ćudoredna obnova”

Nenavedeni izvor

• Kada bude zavladala prava ljubav među ljudima, nestat će neprijateljskog trvenja među klasama, jer će bogataši i drugi odličnici svoju pređašnju nemarnost prema siromašnoj braći promijeniti u brižnu i radinu ljubav, dok će radnici iskreno u sebi ugušiti svako čuvstvo mržnje i zavisti. Nadalje radnici više neće biti nezadovoljni mjestom koje im je u ljudskom društvu doznačila Božja providnost, nego će ga visoko cijeniti i biti si postupno svjesni da svaki prema svojoj zadaći i službi koristi i časno surađuje na općem dobru.
• Kršćanstvo sa svojom metafizikom i svojim životom milosti jedino je sposobno obnoviti današnje društvo, oslobodivši ga od materijalističkog duha, koji se javlja u prevelikoj težnji za propadljivim stvarima". (...) sva ova materijalna bijeda neznatna [je] u odnosu prema strahoti ruševine duša. Bezbrojne duše propadaju: u tome je najveće zlo današnjeg vremena. Jer svaka materijalna šteta je nadoknadiva, ali svoju dušu čovjek može samo jednom da izgubi; sve što je na svijetu prolazno je, ali gubitak našeg spasenja je vječan.