John Maxwell Coetzee
John Maxwell Coetzee (1940.), južnoafrički književnik.
Uredi
- Čovjek se navikne da stvari bivaju sve teže; prestane se iznenađivati kad vidi da ono što je izgledalo teško i preteško biva još teže.
- Sramota
- Sad sam uistinu dospio najviše što čovjek može; nitko ne bi bio lud uputiti se preko one ravnice, prijeći planine i kopati po stijenama da me pronađe; sad sam zasigurno jedini na svijetu koji zna gdje sam, mogu sebe smatrati nestalim.
- Život i doba Michaela K.
Uredi
- Čovjek mora biti dovoljno velik da prizna svoje pogreške, dovoljno pametan da od njih ima koristi i dovoljno jak da ih ispravi.
- Po njegovom mišljenju, koje čuva za sebe, porijeklo govora leži u pjesmi, a porijeklo pjesme u nužnosti da se zvukom ispuni prevelika i praznjikava ljudska duša."
- Samoubojstvo, shvatio sam, nije čin tijela protiv samoga sebe, već čin volje usmjeren protiv tijela.
- Svemir oko nas ovdje puki je svemir, ni jadniji ni veličanstveniji od svemira iznad krovinjara i iznamljenih zgradurina, hramova i javnih zdanja prijestolnice. Svemir je svemir, život je život, svuda isto.
- Svi su toliko radosni i dobronamjerni da te nakon nekog vremena zasvrbi želja da nešto razbiješ i uništiš. Ili da barem nogom napucaš mačku.
- Šta mislite čemu služi rat? - upitao je K. - Da biste ljudima otimali novac.[1]
- Zli nemaju uopće pjesama. Otkuda onda Rusima pjesme?
- Želim živjeti ovdje (...) želim ovdje živjeti vječno, ovdje gdje su mi živjele majka i baka. Samo to. Kakva šteta što čovjek mora, da bi preživio u ovim vremenima, pristati živjeti poput zvijeri. Čovjek koji želi živjeti, ne može živjeti u kući rasvijetljenih prozora. Mora živjeti u rupi, i skrivati se danju. Čovjek mora živjeti tako da za njim ne ostane ni najmanji trag života.
IzvoriUredi
- ↑ Skupina autora: Velika enciklopedija aforizama, redakcija Vladimir Brodnjak, et al., pripremili za tisak Đuro Plemenčić i Đuro Šnajder, IV izdanje, Prosvjeta — Globus, Zagreb, 1984.,
