Josip Vaništa (r. 1924.), hrvatski slikar, grafičar, pisac, akademik i umirovljeni sveučilišni profesor.

uredi
  • "Nekoliko dana po Stančićevoj smrti, reče mi, na ulici, N.Š.: ′Uvijek sam vas gledao kako prolazite kao pritisnuti nekim nevidljivim golemim brdom. Sada se to brdo odvalilo.′
    Prošlo je nekoliko mjeseci. U polju, u hladnoj sobi, pred nekom slikom, na putu, mislim što bih rekao, čujem ga ili ćutim kao prisutnost u tami."
    • Str. 72.
  • "Muzika se ne odvija, ona se sklada."
    • Str. 226.
  • "Slika se ne raspoređuje, ona se gradi."
    • Str. 226.
  • "Slikanje je posve privatna borba u kojoj ne pomažu principi, ni marljivost, ne pomaže dosljednost, nema pravila. A djelo (ako se pojavi) samo je slučaj, poklon."
    • Str. 322.
  • "Tražio sam pravo na pogrešku, na kontradikciju, na metamorfozu. Na prazninu, koju slikar treba preobraziti u živi prostor. Živi prostor prava je narav slikarstva."

Intervjui

uredi
  • "Naklonost je odlučujući faktor. Olovka je tek sredstvo. Ono je dovoljno da bi se čovjek izrazio ako, naravno, ima što reći. Crtom se sve može izraziti. Boja je nešto umjetno: ono što, možda, ne postoji."
    • Na pitanje zašto radi portrete samo u olovci.
    • Nacional (2002.)
  • "Odgoj u bojažljivosti i rezerviranosti, mali grad s tek obrisima građanskog života, mijene godišnjih doba, sutonske rasvjete, napokon onaj divni besciljni mladenački nemir, kako to životno doba naziva slikar Ljubo Babić. U mojoj obitelji nitko nije bio sklon umjetnosti, ali se puno čitalo.
    • Na pitanje zašto se opredijelio za slikarstvo.
    • Nacional (2002.)
  • "Piše se kao što se i crta, da bi se nešto odbacilo."

Izvori

uredi
 
Logotip Wikipedije
Članak Josip Vaništa postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.
  • Vaništa, Josip. Knjiga zapisa. Zagreb : Moderna galerija : Kratis, 2001. ISBN 953-6484-15-3.
  • Ožegović, Nina. Josip Vaništa - samozatajni slikarski velikan. // Nacional. Br. 365, 13. studenog 2002.
  • Jindra, Jelena. Josip Vaništa: Tako mi je govorio Miroslav Krleža. // Globus, 17. kolovoza 2010.