Mehmed Džemaluddin Čaušević

Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević (Arapuša kraj Bosanske Krupe, 28. prosinca 1870. – Sarajevo, 28. ožujka 1938.), bošnjački teolog, mislilac, prosvjetitelj, reformator, novinar, prevoditelj i jezikoslovac, četvrti po redu reis-ul-ulema u razdoblju Kraljevine Jugoslavije. Bio je jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih bošnjačkih osobnosti 20. stoljeća.

Mehmed Džemaluddin ef. Čausević

Naveden izvor

• »Svijet se kreće naprijed, ne budemo li se ravnali prema duhu vremena, bit ćemo pregaženi!.«
  • Čaušević u jednom tekstu 1934.
• »Mi, živimo sa drugim nemuslimanskim građanima u našoj domovini, s kojima smo se izrodili i s kojima ćemo živjeti i umrijeti. Zato ne treba nikada smetnuti s uma da bi svaki naš hrđav postupak prema njima mogao donijeti za sobom vrlo ružne posljedice«.
  • Čaušević u Proglasu muslimanima povodom uništavanja srpske imovine nakon ubojstva Franza Ferdinanda
• »Velika je ludost bila misliti da će drugi čekati i gledati na nas ili da će se vrijeme okrenuti prema našoj želji. Sad su i šila i igle drukčije, čekići i vignjevi su se promijenili. Škole i način školovanja se izmijenio, i ko se ne bude snalazio u ovim novotarijama on je izgubljen. Svijet se kreće naprijed, pa ako se i mi ne budemo ravnali prema duhu vremena, bit ćemo pregaženi. U prošlosti smo puno drijemali, treba već jednom toga se proći. Dok smo mi tražili pomoći od turbeta, od mrtvih ljudi, dok smo izgledali (čekali) da nam halife i hilafet očuvaju našu vjeru, drugi su se dali na izvađanje praktičnijih sredstava. Vrtili su planine, ulazili u utrobu zemlje, vadili rude, iskorišćavali šume i sticali bogatstvo. Mnogi su opet dizali i uspostavljali sve što treba za očuvanje svoje zajednice. I ovdje se ispunila ona trajna istina da «znaniji i neznaniji ne mogu biti jednaki». Mi učimo Kur’an, mi slušamo Kur’an, ali ono što Kur’an od nas traži u pogledu rada i truda, to drugi izvršavaju.«.
  • Čaušević u jednom tekstu 1934.
• »Bezvjerstvo, laž, kleveta, potvora, zavidnost, krađa, otimanje tuđeg imetka, blud, napad na tuđi obraz, napad na tuđi život, nasilničko postupanje sa ljudima kao i svi gadni poslovi smatraju se kao duševne bolesti, koje treba liječiti i otkloniti od sebe.«.
  • Čaušević u tekstu Dobra djela dobar plod
• »Ako hoćemo da budemo svijetla obraza, moramo izvršavati dužnosti, koje nam Kur'an propisuje, ko je kod ušiju gluh, kod očiju slijep, a kod usta nijem, taj je gori od životinje.«.
  • Čaušević u tekstu Dobra djela dobar plod
• »Bez lijepa ahlaka nema ni lijepa ibadeta. Čovjek lijepa ahlaka i kad razgovara, razgovara uljudno, svaki postupak mu vrijedi kao lijep primjer po kojem se treba vladati. Naprotiv, ahlaksuz, hujsuz-čovjek, sa svojim osornim i drskim vladanjem izaziva gnušanje pametnih ljudi i onda kada abdest uzima.«.
  • Čaušević u tekstu Nekoliko riječi o ibadetu i ahlaku

Nenaveden izvor

• »Turske više u Bosni nema, valja nam samima bdjeti nad islamom!«
  • Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević

Drugi o njemu

• Svojim vazom u Begovoj džamiji kroz dva ramazana naš je novi reis ef. pokazao da je ne samo dobar alim sa dubokom vjerskom naobrazbom, nego i čovjek duboka pogleda na svijet, suvremen i napredan. Dok su drugi vaizi običavali na ćursovima govoriti samo o ahiretu (Onom svijetu), dotle je naš novi reis ef. imajući na vidu hadisi šerif: "Nije među vama najbolji onaj koji napusti ovaj svijet porad onoga, nego je najbolji onaj koji uzme i od ovoga i od onoga (svijeta)", bodrio svijet i na rad za ovozemni život, ističući njegovu neophodnu potrebu. Na ljenčarenje je udarao kao na zlo, koje je izvor mnogim nevaljaštvima. Uviđajući prijeku potrebu obrazovanja, a videći koliko naš svijet zazire od škola, svakom prilikom je, a osobito prigodom vaza, poticao narod na to da školuje svoju mladež». ~ List Biser, 1- 15. ožujak 1914.

• Zbog svojih stavova koje je imao o pitanju obrazovanja i nošnje žene, zatim o pitanjima kamate, šešira, upotrebe latinice i ćirilice u obrazovanju muslimana u Bosni i tadašnjoj Jugoslaviji, Čauševića možemo označiti «vjerskim modernistom». ~ Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih znanosti u Sarajevu

• Situirajući misao Džemaludina Čauševića u ondašnji povijesni kontekst, ali i na vertikalu povijesti socijalne, političke, kulturne i vjerske misli u Bosni i Hercegovini, pokazuje se da je on bio jedna od najznačajnijih ličnosti tog razdoblja, a po mnogima i u ukupnoj bošnjačkoj povijesti, praveći snažne iskorake koji su od presudnog značaja za muslimansku egzistenciju tog vremena. Prije svega, on ne ostavlja nikakve nedoumice oko percepcije bošnjaštva kao integralne i neodvojive samosvijesti bosanskog naroda, koja pored svih vidljivih povijesno prisutnih veza, jezika, kulture, zajedničke povijesti, svijesti o pripadnosti bosanskome tlu i južnoslavenskom porijeklu i drugih komponenti koji čine bosanski identitet, ali i s vidnim elementima religijske različitosti. Po njemu, identitet se formira kroz povijest i nije dostatnost koja je zaokružena, već je to proces koji traje i danas i koji će trajati u budućnosti ~ Nevzet Veladžić, profesor na Pravnom fakultetu u Bihaću