Naomi Klein je kanadska autorica koja govori o središnjim problemima u novim uvjetima informatizacijskog doba, odnosno načinu na koji danas funkcionira korporativna Amerika. No Logo je jedan od prvih istraživačkih radova u kojoj su jasno razotkrivene posljedice globalističke ekonomije u devedesetim godinama prošlog stolljeća, dakle sve one promjene naoko neprimjene, koje su se dogodile nakon eksplozije marketinšikih strategija multinacionalnih korporacija.

Naomi Klein (2014)
uredi
  • "Sponzoriranje"

Dok uzdiže korporaciju, sponzorstvo istovremeno obezvređuje ono što sponzorira. Sportski događaj, predstava, koncert i javni televizijski program postaju podređeni promociji jer u logici sponzora i simbolici događaja, oni postoje zato da promoviraju. To nije umjetnost radi umjetnosti, nego umjetnost radi reklame. U očima javnosti umjetnost je istrgnuta iz svoje vlastite odvojene i teoretske autonomne domene i neprikladno smještena u komercijalnost.

  • "Industrijski princip"

Kupci su kao žohari - pošpricate ih insekticidom, pa opet i opet i nakon nekog vremena postanu imuni. Dakle, ako su kupci žohari, tada marketari moraju stalno izmišljati nove mješavine za snažan Raid.

  • "Koncerti"

Više se ne zadovoljavaju postavljanjem svog logotipa na letke za rock koncert. Novi je način sponzoriranja koncerta na kojim vodeće zvijezde nastupaju potpuno zasjenjene njihovom agresivnom markom (pivovara).

  • "Muzeji i galerije"

Korporacijska sponzorstva dugo su bila glavno uporište za finanicranje muzeja i galerija, sve dok proizvođač peperminta nije odluči uči u igru i isključiti posrednike. Umjesto sponzoriranja postojećih programa, kompanija je utrošila 250 000 dolara za kupovinu radova 20 mladih umjetnika i promovirala svoju vlastitu začuđujuću jaku kolekciju, putujuću izložbu koja se održala pod sloganom Začuđujući jaki mint