Pavao Pavličić

Pavao Pavličić (1946.), hrvatski književnik i akademik.

Naveden izvor

Ja ne vjerujem u odgojnu dimenziju sveučilišnog studija. Čovjek se odgaja sam kad je student, ono čime nastavnik može utjecati jest vlastiti primjer. Ako predaje dobro, uvjerljivo, govori o stvarima koje su studentima bliske i zanimljive, onda će studenti slijediti njegove ideje i kasnije ih napustiti. Ako se čovjek, profesor, previše upinje da odgaja mlade ljude, od toga nema velike sreće. Osobno ne vjerujem baš u pedagogiju, barem ne na tom nivou i u toj životnoj dobi.
- iz razgovora za Globus (2019.)^[1]

Inicijativa za ukidanje hrvatske književnosti pokreće se zato što hrvatska književnost danas služi izrazito malenom broju ljudi, a ni od njih ni od nje nema nikakve koristi, nego samo trošak i neprestane glavobolje. Može zvučati paradoksalno, ali je istinito: ako želimo ukinuti hrvatsku književnost, onda je potrebno da imamo što više književnih nagrada. A kad jednom nagrade postanu nevažne, postat će nevažne i knjige kojima se dodjeljuju, a i sama književnost kojoj pripadaju.
Jer, što znači misliti o sebi? To znači uspoređivati se s drugima i sam sebe definirati, pa odrediti vlastite vrijednosti i vlastite prioritete.
Valja, naime, znati da definicija samoga sebe nikad nije jednokratna i jednostavna, nego ona podrazumijeva posao koji se stalno iznova radi i nikada zapravo nije gotov.
Zaborav je desna ruka ništavila.