Inačica od 20. srpnja 2015. u 05:12 uredi Kubura (Razgovor \| doprinosi) 520 edits →Citati o osobi ← Starija izmjena		Inačica od 7. siječnja 2017. u 02:38 uredi vrati na prijašnju inačicu Everett57 (Razgovor \| doprinosi) 3 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: == Naveden izvor == "Nauka, već samom svojom jezgrom stvar elite, predmet odabranika, dođe u masu, na tržišta kao biser pred svinje, oduzevši nižem, običnom, nenaučnom čovjeku sve njegove primitivne vrijednosti, ne mogući ih zbog njegove nesposobnosti zamijeniti čime boljim, stvorivši tako kulturno barbarstvo, nesređenost, bolest i užasnu pustoš usred najveće civilizacije i kulture. Srušilo žrtvenike, ugasnulo svijetlo, ostavivši puk u debelom mraku s ciljevima, što ih mogu vidjeti tek oči izabranika. Dospjelo se do ordiniranog egoizma i materijalizma. Iz zoologije konstruirala se etika. Cijela ta kritika svršila je s cinizmom, s moralom životinje. Borba ideala i ideja svršila se borbom interesa, borbom ekonomskom. Umjesto Boga navališe na oltar staro zlatno tele. Trbuh, materijalni interes kao u priči onog rimskog senatora i u `naučnoj` bajci Karla Marxa proglasio se zamjenikom duše i stožerom ljudskog života. U učenom barbarstvu tih optimističkih racionalista najbolje duše vijeka padoše u najcrnji pesimizam. Nikad čovjek ne bijaše nesrećniji no u naše srećno i usrećiteljsko utilitarističko doba imperijalizma i socijalizma, demokracije i nečuvene tiranije, a čovjek nikad ne bijaše više plitak, površan, dogmatičan, lakovjeran. Nikad čovječanstvo ne bijaše više srećnije i nikad očajnije. Nikad čovjek ne bijaše veći kao društvo i nikad manji kao pojedinac. Nikad nije više znao i nikad nesposobniji za pravi život, za viši život, za život idealni." A. G. Matoš, Misli i pogledi, Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, 1955, str. 405. „[[:w:jezik\|Jezik]], čist [[:w:materinji jezik\|materinji jezik]] poznavati je prva i najglavnija dužnost svakog pisca. Tko ga ne poznaje, može biti uman, odličan, zanimljiv čovjek, ali dobar, uspješan [[:w:pisac\|pisac]] ― nikada. Pokažite mi na jednog jedinog većeg pisca u stranom svijetu što griješi proti pravilima svog jezika.” ** Matoš, objašnjavajući svoj negativni sud o [[:w:Milutin Cihlar Nehajev\|Nehajevljevu]] romanu ''Bijeg''.<ref>[[:w:Stjepan Babić\|Stjepan Babić]], [[:w:Božidar Finka\|Božidar Finka]], [[:w:Milan Moguš\|Milan Moguš]], ''Hrvatski pravopis : s pravopisnim rječnikom'', 2. izd., Nova Hrvatska, London, 1984., str. 20.</ref>

Antun Gustav Matoš: razlika između inačica