Nikola Tesla: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 203:
* Naša prva nastojanja su sasvim instinktivna, puna imaginacija, živa i nedisciplinirana. Kako postajemo stariji razum se sve više potvrđuje i mi postajemo sve više sistematičniji i lukaviji. Ali oni razni impulsi iako tog časa nedjelotvorni vrlo su značajni i mogu uobličiti naše prave sudbine. Zaista sada osjećam da sam ih razumio i uzgajao. Umjesto potiskivao bio bih dodao znatnu vrijednost svom zavještanju svijetu. Ali sve dok nisam sazrio, nisam shvatio da sam izumitelj.
* Pokušavajući da dam povezanu i iskrenu procjenu svog djelovanja u ovoj seriji članaka koji će biti objavljeni u Electrical Experimenteru, a koji su uglavnom upućeni našim mlađim čitaocima moram se makar nerado zadržati u trenucima svoje mladosti i okolnostima i izumima koji su bili odlućujući u određivanju moje karijere.
* Čini mi se da sam oduvijek bio ispred svog vremena... Predviđanje je nezahvalno. Nijedan čovek ne može da vidi suviše daleko u budućnost. Napredak i pronalasci se razvijaju u drugačijim pravcima od onih koje smo predviđali. Takvo je bilo moje iskustvo, mada sebi laskam da su događaji potvrdili mnoge razvojne pravce koje sam predviđao u prvoj trećini dvadesetog veka.
* Izgleda da sam uvijek bio ispred svog vremena. Trebalo je da čekam devetnaest godina da proradi elektrana na Nijagari zasnovana na mom sistemu, prošlo je petnaest godina prije nego što je moj patent za bežični prijenos signala, objavljen još 1893, našao univerzalnu primjenu. Najavio sam kosmičke zrake i moju teoriju radioaktivnosti 1896. Jedno od najznačajnijih otkrića – rezonantnost Zemlje – kao osnovu bežičnog prijenosa energije, a koje sam objavio 1899.g., mnogi ne razumiju ni danas. Gotovo dvije godine pošto sam obavio prijenos električne energije oko čitave planete, Edison, Štajnmec (Steinmetz), Markoni i drugi, tvrdili su da je nemoguće bežičnim putem prenijeti preko Atlantika čak ni običan signal. S obzirom da sam nagovijestio toliko mnogo značajnih otkrića, mislim da neću mnogo pogrešiti ako pokušam da predvidim kako će izgledati život u dvadeset i prvom vijeku.
* Život jeste i uvijek će biti jednadžba čije je riješenje neuhvativo, ali ona ipak sadrži određene poznate činjenice. Sa sigurnošću možemo da kažemo da je život kretanje, iako nedovoljno poznajemo njegovu prirodu. Za kretanje je neophodno tijelo koje se pomjera i sila koja ga potiskuje i pomaže da savlada otpor. Čovjek, uopšteno, je masa koju potiskuje sila. Otuda se i opći zakoni u carstvu mehanike koji važe za kretanje, mogu primijeniti i na čovječanstvo.
* Postoje tri načina kako se može povećati energija koja određuje ljudski proces: prvo, možemo povećati masu. To bi, u slučaju čovječanstva, značilo poboljšanje uslova života, zdravlja, razvoja vrste i slično. Drugo, možemo da smanjimo sile otpora koje usporavaju napredak, kao što su neznanje, glupost, i religiozni fanatizam. Treće, možemo da umnožimo energiju ljudske mase ovladavanjem silama univerzuma, kao što je sila Sunca, oceana, vjetrova i plime i oseke. Prvim metodom ostvarujemo više hrane i opće blagostanje. Drugim, se stvaraju uslovi za mir. Trećim se povećava naša sposobnost da radimo i stvaramo. Napredak, bilo kakav, je nemoguć ukoliko naši napori nisu usmjereni ka povećanju blagostanja, ka miru i ka stvaralaštvu. Po tome, je mehanicističko shvatanje života jedinstveno sa učenjima Bude i Isusa.
* Mada nisam vjernik u ortodoksnom smislu, oslanjam se na religiju, prvo, jer svaki čovjek mora da ima neki ideal – religiozni, umjetnički, naučni ili humanitarni – da bi njegov život imao nekog smisla. Drugo, jer sve velike religije sadrže mudre preporuke za dobar život, a koje važe danas kao i u doba kada su nastale.
* Ne postoji sukob između ideala nauke i ideala religije, ali je nauka suprotstavljena teološkim dogmama jer se nauka zasniva na činjenicama. Za mene, univerzum je jednostavno velika mašina koja nikada nije postala i nikada neće nestati. Ljudsko biće nije izuzetak u prirodnom poretku stvari. Čovjek je, kao i univerzum, mašina. Ništa ne dopire do našeg uma niti utiče na naše djelovanje, posredno ili neposredno, a da nije odgovor na poruke koje čulima primamo iz spoljašnje sredine. Zbog sličnosti naše konstrukcije i naše okoline, svi slično odgovaramo na slične uticaje, a kao rezultat naših reakcija, dolazimo do razumijevanja. Tokom svih ovih vjekova, razvijali su se beskonačno složeni mehanizmi, međutim, ono što mi zovemo „duša“ ili „duh“, nije ništa više od zbira svih funkcija tijela. Kada ove funkcije nestanu, takođe nestaju i „duša“ ili „duh“.
[[Kategorija:Fizičari|Tesla, Nikola]]
| |||