Erich Fromm: razlika između inačica

== Citati ==

 

Neograničeno zadovoljenje svih želja ne vodi dobrobiti ni sreći, pa čak ni maksimumu zadovoljstva.

Sve dok svako želi imati što više, moraju postojati klase, mora biti klasnog rata. Pohlepa i mir uzajamno se isključuju.

Budha, probuđeni, poziva ljude da se probude i oslobode zablude da žudnja za stvarima vodi sreći, židovski proroci pozivaju ljude da se probude i spoznaju kako njihovi idoli nisu ništa doli djela njihovih vlastitih ruku, iluzija.

Traganje za srećom ne proizvodi blagostanje. Ljudi postaju sretni kada ubiju vrijeme koje tako teško pokušavaju spasiti. Društvo očito nesretnih ljudi, usamljenih, zabrinutih, utučenih, destruktivnih, zavidnih.

Ono što ljudi nazivaju ljubavlju obično je zloupotreba riječi da bi se sakrila stvarnost njihovog nevoljenja.Još uvijek ostaje sasvim otvoreno pitanje koliko roditelji vole svoju djecu. Isto se može reći i za brak. Bez obzira jeli zasnovan na ljubavi ili na društvenoj konvenciji i običajima, izgleda da su izuzetak supružnici koji se istinski vole.

* "Isus i Sotona"

* "Ideje i uvjerenja"

Također mogu postati vlasništvo jednako kao i navike. Npr. netko tko jede istovrsni doručak svakog jutra u isto vrijeme može se uznemiriti i zbog najmanje promjene jer je ta navika postala vlasništvo, čiji gubitak ugrožava sigurnost te osobe.

Trebali bismo biti slobodni od vlastitih stvari i vlastitih djela. To ne znači da ne bismo smjeli ništa imati ni ništa činiti, to znači da ne bismo smjeli biti vezani, sputani, stavljeni u lance onime što posjedujemo i onim što imamo, pa čak ni bogom.

*"Individualizam"

*"Hedonizam"

Pojam neograničenog užitka tvori čudno proturječje s idejom discipliniranog rada. Bjesomučni rad doveo bi ljude do pravog ludila, jednako kao i potpuo ljenčarenje. Beskrajno mnoštvo tekućih traka i hipokratske rutine s jedne strane, te televizija, automobil i seks s druge, omogućuje kombinaciju proturječja.

Inherentni stav potrošačkom mentalitetu je proždiranje cijelog svijeta. Potrošač je vječno dojenče koje plače za svojom bočicom. To je vidljivo u patološkim pojavama kao što su alkoholizam i uživanje droga. Trošenje ima dvosmislene osobine i ono ublažava zabrinutost, jer ono što imamo ne može nam biti oduzeto; ali ono također zahtjeva sve veće i veće trošenje, jer nas prijašnja potrošnja uskoro prestaje zadovoljavati.