Janko Polić Kamov: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: bs:Janko Polić Kamov |
abc |
||
Redak 6:
=== ''[[s:Isušena kaljuža|Isušena kaljuža]]'' (1909.)===
* – Da nema [[vjera|vjere]], ljudi bi klali i robili.</br>– A zašto kolju i robe danas?</br>– Jer je nema.</br>– A zašto su klali?</br>– Jer je nije ni bilo.</br>– A kad je prema tome bila?</br>– Nikada!
* – Govorit će mi: kukavan je tvoj [[život]], umuješ, misliš i [[knjige|čitaš]]; jadniče! gubiš uživanje, život i svijet: jer iza [[smrt]]i nema [[žene]], zabava, plesova i – žene; jer ako i jest tamo nešto – onda je to duša, mozak, misao. Prolazna je materija, vječan je najviše intelekt! (...)</br>– I ti ćeš odgovoriti? (...)</br>– Reći ću: Materija je vječna, kratkovjek je intelekt. Vi koitirate ko ptica, [[psi|pseto]], majmun, Eskimac, pradjed, djed, otac, ali mislite drukčije, no što ste pred godinu dana mislili. Dalji ste od samih sebe intelektualno, no od ptice materijalno."▼
* "Lego sam gol pred [[žene|ženom]] i oboje ostadosmo hladni, jer ne osjetismo ni [[sramota|stida]] ni [[strast]]i... Stid je crko što je lomio u dva spola jedne [[ljudi|ljude]] i – k novom hramu, u [[bolest|bolnicu]], gdje su svi ljudi braća!"▼
* "Naš je [[život]] čik; bio je jedamput cigara... I tinja... Sav je žut, ižvakan, zaslinjen... I to je moja duša! Već godine i godine autoanalize: utežem, sišem, gnječim, griskam, palim i pripaljujem... Ko strastveni pušač. I pljuckam, jer je ostao samo nikotin i kiselica... Kako je dosadno i gorko! I sve je otišlo u dim; i pepeo: dim se je izgubio u zraku, pepeo je raznio [[vjetar]] širom svijeta. Kod mene je ostao čik, da se baci u – smetište."▼
* "O poštena [[glupost]]i, što si rodila djecu, da te izda i sjeti, kako je od tvoje radosti ostala sjeta, od tvoje gluposti filozofija, od tvojega humora ogorčenje, od tvojega zdravlja sušica, od tvojega rodoljublja proklinjanje vlastite grude.
* "Što pokreće velika djela? [[Taština]]. Želiš ime, slavu, popularnost, hoćeš da značiš nešto u svijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari, učenjaci, pisci – čitava jedna legija [[ljudi]], u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka, što je prošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo, radi čega je došao uopće do jedne ideje."▼
* "Sadizam je (...) jedan [[logika|logični]] apsurd: zadaješ bol i uživaš. A ako je jedan apsurd logičan, onda su svi apsurdi logični."▼
* "Po čemu ćeš poznati nevinoga u bordelu? Po gadnim [[govor|rječetinama]]. A što je ono, kad bludom isisani pisac bez srama propovijeda apstinensu? Sad reci, nijesi li nikada osjetio strasnu potrebu biti dobar, pošten, vrijedan, kad si nešto zla, nedopuštena i gadna već imao na sebi? To reci, ti! Ko dijete–đače dogodi se, te dobijaš u školi prve redove, a pred svijetom [[Laži|ističeš]] svoju nemarnost; kad zapaneš u terce, govoriš o svome neprezanju. Nije li tako?"▼
* "U društvu oglupiš. Nisi nikada primijetio, kako dođe ovaki čovjek ′iz društva′, pa priča nešto, što po njemu bijaše do užasa smiješno, a tebi to nije ni najmanje smiješno. ′Glupan′, rekao si u sebi. Ali važnije je ovo: istu ćeš glupost nazvati i ti smiješnom, kad si je donio sâm glavom iz društva. I nećeš reći za sebe: glupan!"▼
* "Odmah si vidio, da ovi [[ljudi]], muško i [[žene|žensko]], rade šest dana, da se mogu nasmijati sedmoga ovakim smijehom, što ne kaže ništa drugo, nego da su žalobno [[glupost|glupi]]. Jer njima bijaše smiješno samo ono, što ne bijaše smiješno. Muškarci zauzimahu pozu zabavljača, što im pristajaše kao smješkanje njihovim družicama. Ne bijaše duha. Bijaše tek želja zabave, samo želja, što se [[navike|stvaraše šest dana]], da ostane zauvijek – želja, nervozna, gladna želja."
▲* "Po čemu ćeš poznati nevinoga u bordelu? Po gadnim [[govor|rječetinama]]. A što je ono, kad bludom isisani pisac bez srama propovijeda apstinensu? Sad reci, nijesi li nikada osjetio strasnu potrebu biti dobar, pošten, vrijedan, kad si nešto zla, nedopuštena i gadna već imao na sebi? To reci, ti! Ko dijete–đače dogodi se, te dobijaš u školi prve redove, a pred svijetom [[Laži|ističeš]] svoju nemarnost; kad zapaneš u terce, govoriš o svome neprezanju. Nije li tako?"
▲* "Sadizam je (...) jedan [[logika|logični]] apsurd: zadaješ [[bol]] i uživaš. A ako je jedan apsurd logičan, onda su svi apsurdi logični."
* "... što [[ljudi|čovječanstvo]] voli više bitisanje, više se uništava; što pjeva misao više život, dalja je od njega i što više [[ljubav|ljubiš]] čovjeka, više mrziš ljude."
▲* "Što pokreće velika djela? [[Taština]]. Želiš ime, slavu, popularnost, hoćeš da značiš nešto u svijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari, učenjaci, pisci – čitava jedna legija [[ljudi]], u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka, što je prošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo, radi čega je došao uopće do jedne ideje."
▲* – Govorit će mi: kukavan je tvoj [[život]], umuješ, misliš i [[knjige|čitaš]]; jadniče! gubiš uživanje, život i svijet: jer iza [[smrt]]i nema [[žene]], zabava, plesova i – žene; jer ako i jest tamo nešto – onda je to duša, mozak, misao. Prolazna je materija, vječan je najviše intelekt! (...)</br>– I ti ćeš odgovoriti? (...)</br>– Reći ću: Materija je vječna, kratkovjek je intelekt. Vi koitirate ko ptica, [[psi|pseto]], majmun, Eskimac, pradjed, djed, otac, ali mislite drukčije, no što ste pred godinu dana mislili. Dalji ste od samih sebe intelektualno, no od ptice materijalno."
▲* "U društvu oglupiš. Nisi nikada primijetio, kako dođe ovaki čovjek ′iz društva′, pa priča nešto, što po njemu bijaše do užasa smiješno, a tebi to nije ni najmanje smiješno. ′Glupan′, rekao si u sebi. Ali važnije je ovo: istu ćeš glupost nazvati i ti smiješnom, kad si je donio sâm glavom iz društva. I nećeš reći za sebe: glupan!"
▲* "Lego sam gol pred [[žene|ženom]] i oboje ostadosmo hladni, jer ne osjetismo ni [[sramota|stida]] ni [[strast]]i... Stid je crko što je lomio u dva spola jedne [[ljudi|ljude]] i – k novom hramu, u [[bolest|bolnicu]], gdje su svi ljudi braća!"
▲* "Naš je [[život]] čik; bio je jedamput cigara... I tinja... Sav je žut, ižvakan, zaslinjen... I to je moja duša! Već godine i godine autoanalize: utežem, sišem, gnječim, griskam, palim i pripaljujem... Ko strastveni pušač. I pljuckam, jer je ostao samo nikotin i kiselica... Kako je dosadno i gorko! I sve je otišlo u dim; i pepeo: dim se je izgubio u zraku, pepeo je raznio vjetar širom svijeta. Kod mene je ostao čik, da se baci u – smetište."
== Vanjske poveznice ==
| |||