Antun Gustav Matoš: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
poveznica |
uskl. +1 »Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.« |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Antun Gustav Matoš.jpg|desno|mini|250px|'''Antun Gustav Matoš''']]
'''[[w:Antun Gustav Matoš|<font color="darkblue">Antun Gustav Matoš</font>]]''' (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik.
== Naveden izvor ==
*"Nauka, već samom svojom jezgrom stvar elite, predmet odabranika, dođe u masu, na tržišta kao biser pred svinje, oduzevši nižem, običnom, nenaučnom čovjeku sve njegove primitivne vrijednosti, ne mogući ih zbog njegove nesposobnosti zamijeniti čime boljim, stvorivši tako kulturno barbarstvo, nesređenost, bolest i užasnu pustoš usred najveće civilizacije i kulture. Srušilo žrtvenike, ugasnulo svijetlo, ostavivši puk u debelom mraku s ciljevima, što ih mogu vidjeti tek oči izabranika. Dospjelo se do ordiniranog egoizma i materijalizma. Iz zoologije konstruirala se etika. Cijela ta kritika svršila je s cinizmom, s moralom životinje. Borba ideala i ideja svršila se borbom interesa, borbom ekonomskom. Umjesto Boga navališe na oltar staro zlatno tele. Trbuh, materijalni interes kao u priči onog rimskog senatora i u `naučnoj` bajci Karla Marxa proglasio se zamjenikom duše i stožerom ljudskog života. U učenom barbarstvu tih optimističkih racionalista najbolje duše vijeka padoše u najcrnji pesimizam. Nikad čovjek ne bijaše nesrećniji no u naše srećno i usrećiteljsko utilitarističko doba imperijalizma i socijalizma, demokracije i nečuvene tiranije, a čovjek nikad ne bijaše više plitak, površan, dogmatičan, lakovjeran. Nikad čovječanstvo ne bijaše više srećnije i nikad očajnije. Nikad čovjek ne bijaše veći kao društvo i nikad manji kao pojedinac. Nikad nije više znao i nikad nesposobniji za pravi život, za viši život, za život idealni."▼
**A. G. Matoš, Misli i pogledi, Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, 1955, str. 405. ▼
* „[[:w:jezik|Jezik]], čist [[:w:materinji jezik|materinji jezik]] poznavati je prva i najglavnija dužnost svakog pisca. Tko ga ne poznaje, može biti uman, odličan, zanimljiv čovjek, ali dobar, uspješan [[:w:pisac|pisac]] ― nikada. Pokažite mi na jednog jedinog većeg pisca u stranom svijetu što griješi proti pravilima svog jezika.”
** Matoš, objašnjavajući svoj negativni sud o [[:w:Milutin Cihlar Nehajev|Nehajevljevu]] romanu ''Bijeg''.<ref>[[:w:Stjepan Babić|Stjepan Babić]], [[:w:Božidar Finka|Božidar Finka]], [[:w:Milan Moguš|Milan Moguš]], ''Hrvatski pravopis : s pravopisnim rječnikom'', 2. izd., Nova Hrvatska, London, 1984., str. 20.</ref>
* »Ko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.«<ref name="KnjV3">Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-Bazdan, ''Književni vremeplov 3 : čitanka iz hrvatskoga jezika za treći razred gimnazije'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-12-1063-8, str. 288.</ref>
** A. G. Matoš kao [[polemičar]].<ref name="KnjV3"/>
* „Da, [[Herceg-Bosna]] je [[:w:hrvatsko državno pravo|hrvatska]] i po trećem pravu: po pravu pobjede hrvatskoga duha koji je ovladao cvijetom tamošnje latinske i »turske« moderne omladine, među kojom je jedan [[:w:Safvet-beg Bagašić|Safvet-beg Bašagić]], Milićević, begovi Kapetanovići, [[:w:Osman Hadžić|Osman Hadžić]], sjajni pjesnik Alaupović itd. Pitajte ovog izvrsnog rezbara Iliju Logarića iz Konjica ili stolara Gošnjaka, pa nek vam reknu na komu je Bosna. Ono što će vam ovi kazati može vam dokazati jedini Hercegovac na prastaroj [[:w:Sorbonna|Sorbonni]], gosp. Jelavić. Bosna je čisto hrvatska, i ako se anektira, može samo kao grudi u kojima je i opet malacko zakucalo hrvatsko srce... Pomozite Hrvatima ako ste slobodoljubac.”<ref name="Dojm"/>
** Matoš u ''Dojmovima, Ogledima''.<ref name="Dojm">Antun Gustav Matoš, ur. [[Dragutin Tadijanović]], ''Dojmovi. Ogledi'', Sabrana djela Antuna Gustava Matoša ; sv. 3., Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti ; Liber ; Mladost, 1973., str. 132.</ref>
Line 14 ⟶ 12:
* "Cijeli napor [[:w:mađarizacija|madžarske]] duge i podmukle navale proti nama ima isto obilježje [[dekroatizacija|trganja]] hrvatskog narodnog korijena iz hrvatske zemlje."<ref name="hkv30misli"/>
* "Prometna, financijska, eksponentska njihova politika ide za tim da Hrvat postane kralj [[:w:Ivan bez Zemlje|Ivan bez zemlje]]."<ref name="hkv30misli"/>
▲* "Nauka, već samom svojom jezgrom stvar elite, predmet odabranika, dođe u masu, na tržišta kao biser pred svinje, oduzevši nižem, običnom, nenaučnom čovjeku sve njegove primitivne vrijednosti, ne mogući ih zbog njegove nesposobnosti zamijeniti čime boljim, stvorivši tako kulturno barbarstvo, nesređenost, bolest i užasnu pustoš usred najveće civilizacije i kulture. Srušilo žrtvenike, ugasnulo svijetlo, ostavivši puk u debelom mraku s ciljevima, što ih mogu vidjeti tek oči izabranika. Dospjelo se do ordiniranog egoizma i materijalizma. Iz zoologije konstruirala se etika. Cijela ta kritika svršila je s cinizmom, s moralom životinje. Borba ideala i ideja svršila se borbom interesa, borbom ekonomskom. Umjesto Boga navališe na oltar staro zlatno tele. Trbuh, materijalni interes kao u priči onog rimskog senatora i u `naučnoj` bajci Karla Marxa proglasio se zamjenikom duše i stožerom ljudskog života. U učenom barbarstvu tih optimističkih racionalista najbolje duše vijeka padoše u najcrnji pesimizam. Nikad čovjek ne bijaše nesrećniji no u naše srećno i usrećiteljsko utilitarističko doba imperijalizma i socijalizma, demokracije i nečuvene tiranije, a čovjek nikad ne bijaše više plitak, površan, dogmatičan, lakovjeran. Nikad čovječanstvo ne bijaše više srećnije i nikad očajnije. Nikad čovjek ne bijaše veći kao društvo i nikad manji kao pojedinac. Nikad nije više znao i nikad nesposobniji za pravi život, za viši život, za život idealni."
* "Slavoniju su nam preko [[:w:latifundij|latifundija]] dotepenih ili izrođenih [[:w:spahija|spahija]], pa preko ungarošvapskih i pravoslavnih, u nehrvatskom duhu odgojenih [[:w:kolonija|kolonija]] skoro već pregazili, stegnuvši našu otimanu zemlju taktikom prometnih pruga, te između Pešte i Rijeke ne može Hrvatska imati industrijskog i trgovačkog središta."<ref name="hkv30misli"/>
* "Stvaranjem [[Sarajevo|sarajevskog]] ekonomskog centra Hrvatska je ekonomski takoreći upropaštena i budemo li dalje goloruki gledali te realne nevjerovatnosti, mi smo za 50 godina narod bez zemlje, tj. mi nismo više narod, jer postadosmo slijepci bez zemlje."<ref name="hkv30misli"/>
| |||