Slavko Ježić

Slavko Ježić (Dubrava kraj Čazme, 17. veljače 1895. – w:Zagreb, 5. svibnja 1969.), hrvatski književnik, književni povjesničar i prevoditelj, pisac prve cjelovite povijesti hrvatske književnosti (1943.).

Sava Šumanović, Portret Slavka Ježića, Pariz, 10. IX 1920.

Hrvatska književnost od početaka do danas 1100.-1941. (1943. i 1993.)

• "Nastojao sam da u knjizi istaknem povezanost književnoga rada, kako u svim hrvatskim pokrajinama, tako i između pojedinih razdoblja; gledao sam da istaknem međusobne utjecaje kao i lične dodire između različitih pisaca. Na taj se način može vidjeti kako su, unatoč vjekovnoj rascjepkanosti i životu u različitim državama i pod različitim narodima, Hrvati ipak svuda trajno imali osjećaj zajedničke narodne pripadnosti, da su težili za zajedničkim književnim jezikom, za jedinstvenom književnošću, a konačno i za svojom cjelovitom i zajedničkom narodnom državom." ~ iz Predgovora (izdanje 1993., str. 6)

• "Međutim, pjesnička vrijednost lirskoga djela ne leži u samoj njegovoj tehnici, niti u nekim idejama, koje se u različitim varijantama ponavljaju kroz vjekove, i uopće ni u kakvim vanjskim akcesornim elementima. Ta vrijednost leži u intimnom donošenju pjesnikovih osjećaja. Lirska pjesma mora biti umjetnički izraz iskrenog nutarnjeg doživljaja. Vanjska kićenost i formalna dotjeranost mogu biti znak virtuoznosti, dakle vještine, ali bez nutarnje proživljenosti sva ta vanjština ostavlja djelo prazno i šuplje. Nije dakle važna ni pomodna tema kod Gundulića (u barokno doba bilo je mnoštvo "pobožnih" spjevova), a nije bitna ni barokna stilska bujnost i kićenost, koja je samo vanjski ukras unutarnje ljepote - unatoč pomodnoj temi, virtuoznoj kompoziciji i raskošnim stihovima. Suze su pravo umjetničko djelo, a umjetnička im je vrijednost u tome, što se u njima izrazuju "najintimniji i najličniji pjesnikovi doživljaji"." ~ protiv niskih ocjena Gundulićevih Suza sina razmetnoga u novijih književnih povjesničara (izdanje 1993., str. 129)