Miroslav Krleža: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
abecedno, uz jedan novi citat
Redak 3:
 
== Naveden izvor ==
* "Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo." (Balade Petrice Kerempuha)
* "Dakle uvijek se iznova postavlja pitanje: govoriti istinu ili brbljati? Ili pisati kao virtuoz? Pisanje je vještina, ali može da bude i igra. Može se pisati i u hipnozi, pod tuđom sugestijom, protiv svog uvjerenja, a pišući može se i lagati. A pisati veoma često u literaturi znači prosto prepisivati. Najstupidniji način pisanja je, svakako, fraziranje. »''Fraza''« pretvara ljudsku riječ u ispraznost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije ni laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa, kreveljenje u krivom trenutku i na krivom mjestu! Tajanstvena snaga kobne fraze o »''svetim stvarima''« domovine, boga, uvjerenja ili principa jedno je od najmračnijih historijskih strašila."<ref>[[m:w:hr:Predrag Matvejević|Predrag Matvejević]], ''Razgovori s Krležom'', Prometej, Zagreb, 2001., ISBN 953-6460-27-0, str. 34., odnosno ''Razgovori s Miroslavom Krležom'', Naprijed, Zagreb, 1969., str. 31. Djelomično citirano prema: [[m:w:hr:Tito Bilopavlović|Tito Bilopavlović]], »Govoriti istinu: uz desetogodišnjicu smrti Miroslava Krleže«, ''»Modra lasta« – revija za pouku, zabavu i samostalan stvaralački rad učenika osnovne škole'', IP »Školska knjiga«, Zagreb, 15. 12. 1991., br. 8, god. XXXVIII, str. 20.</ref>
* "Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao od njega ponovno otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
* "Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično." <ref>''Politikin Zabavnik'', 21. svibnja 2010., broj 3041, strana 67.</ref>
* "Jedno je kozmopolitska literatura zapadnih velegradova, a drugo politička stvarnost porobljenog naroda kojem pripadaš. Nije isto pisati liriku kao kolonijalno fijakersko kljuse koje sa svojim narodom tegli tuđe fijakere: „La marquise sorti a cinq heueres“ ili se vozikati u kočiji kao prava autentična markiza." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
* "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo. Ar je navek bilo da je nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak vre bude, kak biti bude bilo da bi biti bilo." (Balade Petrice Kerempuha, Khevenhiller)
* "Za sretnu pjesničku formulu, koja se kao inspiracija podudara s osnovnim motivom što ga je čovjek naumio izraziti, potrebno je veoma često da se „x“ dojmova slije u neznatnu, na prvi pogled nevažnu, sitnu školjčicu jedne jedine rečenice, a često i samo jedne jedine riječi. U takvoj riječi čuva se nepregledna množina pamćenja, kao što i u vinskoj kaplji blista ogromna količina svemira, neba, sunca, čokota, zemlje, vinograda, pjesama pod zvijezdama, ljudskog znoja i patnje, a sve je samo jedna blistava prozirna vinska kapljica koju sigurno nitko nije izmislio napamet." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
* "U ime deklasiranog i proletizitanog hrvatskog naroda nije osim Silvija Kranjčevića progovorio ni jedan pjesnik, a i danas (1926.) kada bi se netko primio da postane advokatom nepismene raje, pribili bi ga na sramotan stup, žigosali kao odroda i proglasili odmetnikom od Hrvatstva, samo zato jer se čovjek odlučio da progovori u ime pravih i nemaskiranih hrvatskih narodnih interesa." (Hrvatska književna laž)
* "Jedno je kozmopolitska literatura zapadnih velegradova, a drugo politička stvarnost porobljenog naroda kojem pripadaš. Nije isto pisati liriku kao kolonijalno fijakersko kljuse koje sa svojim narodom tegli tuđe fijakere: „La marquise sorti a cinq heueres“ ili se vozikati u kočiji kao prava autentična markiza." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
* "U sredini dakle gdje se Quiquerezove vinjete o Kralju Tomislavu na dvostrukosladnom pivu Zagrebačke dioničke pivovare smatraju nacionalnom manifestacijom, ja sam pišući o našim narodnim motivima kraljevskog sajma, rata, kasarne i ratovanja, proglašen narodnorazornim, anacionalnim elementom." (Osijek 1928,. prije premijere Gospode Glembajevih)
* "Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo." (Balade Petrice Kerempuha)
* "Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici, dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom, a ja vam kažem da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nađe na konopcu ili na krvničkom panju." (Banket u Blitvi)
* "Za sretnu pjesničku formulu, koja se kao inspiracija podudara s osnovnim motivom što ga je čovjek naumio izraziti, potrebno je veoma često da se „x“ dojmova slije u neznatnu, na prvi pogled nevažnu, sitnu školjčicu jedne jedine rečenice, a često i samo jedne jedine riječi. U takvoj riječi čuva se nepregledna množina pamćenja, kao što i u vinskoj kaplji blista ogromna količina svemira, neba, sunca, čokota, zemlje, vinograda, pjesama pod zvijezdama, ljudskog znoja i patnje, a sve je samo jedna blistava prozirna vinska kapljica koju sigurno nitko nije izmislio napamet." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
* "Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao od njega ponovno otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta." (Miroslav Krleža I, Pet stoljeća hrvatske književnosti)
* "Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično." <ref>Politikin Zabavnik, 21. svibnja 2010., broj 3041, strana 67.</ref>
 
== Nenaveden izvor ==