Joko Knežević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 16:
* „Uskoro sam započeo crtati i portrete, pa čak karikature u školi akvarelom. ... Karikatura se često, pa ponekad i danas, smatrala nekakvom uvredom - kod ljudi koji nisu dublje razmišljali. Ja sam karikaturu doživljavao kao zanimljivo uočavanja posebnosti u ljudi, životinja i uopće u prirodi. Ta osobina me pratila i dalje u životu u slikarstvu, a najviše u izradi mozaika - portreta. Ako nisam znao uočiti „karikaturu”, nisam uspio ni portret postići.” (str. 60)
* „I [[Tin Ujević]] je kasnije bio stanovnik Splita. Jednom sam ga bezvezno upitao - tek tako da progovorim s tim našim velikanom: 'Je li Vam u Sarajevu bilo bolje ili ovdje?' - 'Meni je strašno svugdje!' odgovori mi on. Da, ni Split nije mogao dati baš sve, pogotovo ne svakome, dok za velikana stvarno [[sreća|sreće]] nema - nigdje.” (str. 64)
* „U partizanima sam stalno bio u ulozi crtača, slikara, dekoratera, plakatera, pisca parola, dakle svega što bi se u pojedinom slučaju pokazaklo potrebnim. A bilo je na Mosoru, u Livnu, na Biokovu, na Braču, Hvaru, prema događajima.” (str. 114)
* „Znali smo se našalit debelo - na Mosoru, usred rata, kad je svaki dan bio zasebno doba, zasebna vječnost.” (str. 115)
* „Biti slikar, imati četrdeset godina i tražiti po svijetu nekoliko tuba boja, to je doista bila jedna mučna, glupa sudbina i neobično iznimnna, ali trebalo se boriti i ići dalje.” (str. 122)
| |||