Joko Knežević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 19:
* „Znali smo se našalit debelo - na Mosoru, usred rata, kad je svaki dan bio zasebno doba, zasebna vječnost.” (str. 115)
* „Moj slikarski rad za vrijeme rata bio je jadan, jedno sam mnogo crtao, ilustrirao, bilježio.” (str. 119)
* „Kako su me odavna privlačile hridine, kamenje, kamenjari, spuštao sam se često u Vojskovo, Kolovrat, išao ne Čaletin brig i zabilježio tako nekoliko motiva koje sam ponio u sebi i više ih nikada nisam napuštao. Zapravo sam neposredno poslije studija na Akademiji 1939. jednom slikao hridine kraj Splita i pokazivao ih slikaru Anti Gojaku koji je primjećivao: 'A gdje je tu prostor? Gdje je nebo?' Da, da, mene su odmah zanimali prostori 'bez neba i bez mora'. Tu sam odmah nazreo svoj motiv. Dotada je bilo nezamislivo slikati krajinu bez neba i mora. Rodio sam se na kamenu i njega sam nastojao dokučiti - za života. Zavolio sam kamen toliko da sam čak yapočeo i slikati kamenom - mozaik. ” (str. 121-122)
* „Biti slikar, imati četrdeset godina i tražiti po svijetu nekoliko tuba boja, to je doista bila jedna mučna, glupa sudbina i neobično iznimnna, ali trebalo se boriti i ići dalje.” (str. 122)
* „...nije bilo druge, trebalo se katkada potući i sa vjetrenjačama.” (str. 218)