Joko Knežević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 21:
* „Kako su me odavna privlačile hridine, kamenje, kamenjari, spuštao sam se često u Vojskovo, Kolovrat, išao ne Čaletin brig i zabilježio tako nekoliko motiva koje sam ponio u sebi i više ih nikada nisam napuštao. Zapravo sam neposredno poslije studija na Akademiji 1939. jednom slikao hridine kraj Splita i pokazivao ih slikaru Anti Gojaku koji je primjećivao: 'A gdje je tu prostor? Gdje je nebo?' Da, da, mene su odmah zanimali prostori 'bez neba i bez mora'. Tu sam odmah nazreo svoj motiv. Dotada je bilo nezamislivo slikati krajinu bez neba i mora. Rodio sam se na kamenu i njega sam nastojao dokučiti - za života. Zavolio sam kamen toliko da sam čak yapočeo i slikati kamenom - mozaik. ” (str. 121-122)
* „Biti slikar, imati četrdeset godina i tražiti po svijetu nekoliko tuba boja, to je doista bila jedna mučna, glupa sudbina i neobično iznimnna, ali trebalo se boriti i ići dalje.” (str. 122)
* „Najgore mi je bilo kada bi mi se ukazao dobro osvijetljen ili po želji oblačan motiv - kao Klis pod Mosorom ili motiv u Solinu ili pod Kozjakom - htio bih slikati, ali - morao sam u školu ... Meni je trebala samo jedna stvar: vrijeme za rad. Međutim nije bilo drugog izbora, morao sam se te obaveze prihvatiti i dati još jedan golemi životni porez.” (str. 125)
* „...nije bilo druge, trebalo se katkada potući i sa vjetrenjačama.” (str. 218)
* „Čitao sam jednom Van Goghova pisma gdje on na jednom mjestu kaže: 'Slikar ne bi smio slikati više od dvije slike dnevno.' To znači da je on ipak slikao tri, ali da trećom nije bio baš zadovoljan. Da, ali moje prilike su bile ipak grublje. Morao sam napraviti - više! .” (str. 226)
| |||