Joko Knežević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 22:
* „Biti slikar, imati četrdeset godina i tražiti po svijetu nekoliko tuba boja, to je doista bila jedna mučna, glupa sudbina i neobično iznimnna, ali trebalo se boriti i ići dalje.” (str. 122)
* „Najgore mi je bilo kada bi mi se ukazao dobro osvijetljen ili po želji oblačan motiv - kao Klis pod Mosorom ili motiv u Solinu ili pod Kozjakom - htio bih slikati, ali - morao sam u školu ... Meni je trebala samo jedna stvar: vrijeme za rad. Međutim nije bilo drugog izbora, morao sam se te obaveze prihvatiti i dati još jedan golemi životni porez.” (str. 125)
* O mozaiku: „Slažući portrete ynao sam ih sažimati u nekoliko osnovnih crta tako da su nalikovali sebi preko svakog očekivanja. Osim toga nastojao sam provesti stilizaciju do najveće moguće jednostavnosti, po mogućnosti do monumentalnosti.” (str. 187)
* „Karikatura je zapravo sporedni dio mog rada, nu kad bih sve skupio na jedno mjesto, bio bi to doista životni opus.” (str. 188)
* „A onda naslikam uljem poslije nekoliko faza - joj jednu - Nametnike na kamenu. Jer i kamen ima svoj osobiti život. Iako najčvršći, najtrajniji, i on dolayi, traje, mijenja se i nestaje.” (str. 194)
* „...nije bilo druge, trebalo se katkada potući i sa vjetrenjačama.” (str. 218)
* „Čitao sam jednom Van Goghova pisma gdje on na jednom mjestu kaže: 'Slikar ne bi smio slikati više od dvije slike dnevno.' To znači da je on ipak slikao tri, ali da trećom nije bio baš zadovoljan. Da, ali moje prilike su bile ipak grublje. Morao sam napraviti - više! .” (str. 226)
| |||