Joko Knežević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 25:
* „Kako je likovna umjetnost bila glavni poziv mog života, putovao sam mnogo po Italiji, bio u Parizu više puta, gledao ono najbolje, ono najprihvatljivije što je tamo stvoreno. Nu ničija me umjetnost nije do kraja opčarala. Naučio sma likovni jezik, likovni govor najviše od impresionista, obratio se mojim motivima, naročito kamenu, i tako ispričao ono što mi je bilo na duši..” (str. 162)
* „Uz moj rad na uljenom slikarstvu i akvarelu nanizao sam znatan broj spomenika u freskama, mozaicima, kiparskim tehnikama, u intarziji, u kamenim gravurama, na arhitektonskim spomenicima koje sam projektirao, pa u drvu, u goblenu, pa i u kovanom željeyu. Radio sam u gotovo svim likovnim tehnikama koje postoje.” (str. 167)
* O mozaiku: „Slažući portrete
* „Karikatura je zapravo sporedni dio mog rada, nu kad bih sve skupio na jedno mjesto, bio bi to doista životni opus.” (str. 188)
* „A onda naslikam uljem poslije nekoliko faza - joj jednu - Nametnike na kamenu. Jer i kamen ima svoj osobiti život. Iako najčvršći, najtrajniji, i on dolayi, traje, mijenja se i nestaje.” (str. 194)
* „Napulj nismo još ni dobro razgledali, a već nam ga je bio pun bog. Sve misliš: tko može živjeti - sve smrdi po ljudskom izmetu i truleži. .” (str. 195)
* „U Firenzi kao da je odavno rečeno sve ono najbitnije, tako da ti je i poredak gostionica sasvim logičan: ako vidiš prebijele, čiste stoljnjake, ne ulazi tamo, već ondje gdje su stolnjaci šareni, raznobojni, jer se u ovima dobro jede, a u onim upeglanima se dobro plaća..” (str. 197)
* „...nije bilo druge, trebalo se katkada potući i sa vjetrenjačama.” (str. 218)
* „U pogledu likovne umjetnosti Kanadu sam doživljavao kao zemlju koja je u tom pogledu nema neku živu predaju, tradiciju, zemlju vrlo naivnu, ali istodobno častohlepnu (ambicioznu), baš zato što je zaostala.” (str. 242)
| |||