Joko Knežević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 22:
* „Biti slikar, imati četrdeset godina i tražiti po svijetu nekoliko tuba boja, to je doista bila jedna mučna, glupa sudbina i neobično iznimnna, ali trebalo se boriti i ići dalje.” (str. 122)
* „Najgore mi je bilo kada bi mi se ukazao dobro osvijetljen ili po želji oblačan motiv - kao Klis pod Mosorom ili motiv u Solinu ili pod Kozjakom - htio bih slikati, ali - morao sam u školu ... Meni je trebala samo jedna stvar: vrijeme za rad. Međutim nije bilo drugog izbora, morao sam se te obaveze prihvatiti i dati još jedan golemi životni porez.” (str. 125)
* „Selo Vrisnik je bilo podesno za sve vrste mojih likovnih sklonosti. Slikao sam ulja, akvarele, crtao pejyažepejzaže, portrete..” (str. 127)
* „Kako je likovna umjetnost bila glavni poziv mog života, putovao sam mnogo po Italiji, bio u Parizu više puta, gledao ono najbolje, ono najprihvatljivije što je tamo stvoreno. Nu ničija me umjetnost nije do kraja opčarala. Naučio sma likovni jezik, likovni govor najviše od impresionista, obratio se mojim motivima, naročito kamenu, i tako ispričao ono što mi je bilo na duši..” (str. 162)
* „Uz moj rad na uljenom slikarstvu i akvarelu nanizao sam znatan broj spomenika u freskama, mozaicima, kiparskim tehnikama, u intarziji, u kamenim gravurama, na arhitektonskim spomenicima koje sam projektirao, pa u drvu, u goblenu, pa i u kovanom željeyu. Radio sam u gotovo svim likovnim tehnikama koje postoje.” (str. 167)
Redak 30:
* „Napulj nismo još ni dobro razgledali, a već nam ga je bio pun bog. Sve misliš: tko može živjeti - sve smrdi po ljudskom izmetu i truleži. .” (str. 195)
* „U Firenzi kao da je odavno rečeno sve ono najbitnije, tako da ti je i poredak gostionica sasvim logičan: ako vidiš prebijele, čiste stoljnjake, ne ulazi tamo, već ondje gdje su stolnjaci šareni, raznobojni, jer se u ovima dobro jede, a u onim upeglanima se dobro plaća..” (str. 197)
* „Došla mi je tako pod ruke i knjiga '''Modern painting''' od Herberta[[Herbert Read|Herbert Read]] Reada, pa sam je kao obično počeo listati od kraja prema početku. Moram priynatipriznati da sam se dobro nasmijao. Kakve sve poruke gledaocu npr. od jednog Schumahera, Kotika, Hartunga, Geigera, Paza, Mossa, Kleinea, Leaveea, Jorkza, Wolsa, Alcopleza, Pevsnera i stotine drugih koji se bave vanjskim dopadljivim ritmovima linija ili boja, koji čovjeku ne govore ništa o njegovu Misteriju postojanja, uopće - ništa. Ta čovjek nije samo igračka u Prostoru. O čovjeku bi ipak trebalo crtu dvije povući - tko je to čovjek, što je, otkuda je, yašto je i ya kuda je. Itd., itd, itd. Uvjeren sam i kunem se da je velikih slikara puno puno manje nego nam ih niže Herbert Read - a tek kolišno je likovnih ”znalaca” na svijetu tom.” (str. 199)
* „...nije bilo druge, trebalo se katkada potući i sa vjetrenjačama.” (str. 218)
* „U pogledu likovne umjetnosti Kanadu sam doživljavao kao zemlju koja je u tom pogledu nema neku živu predaju, tradiciju, zemlju vrlo naivnu, ali istodobno častohlepnu (ambicioznu), baš zato što je zaostala.” (str. 242)