Joko Knežević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 30:
* „Napulj nismo još ni dobro razgledali, a već nam ga je bio pun bog. Sve misliš: tko može živjeti - sve smrdi po ljudskom izmetu i truleži. ... Eto nas začas u Napulju, nejsvojevrsnijem gradu na svijetu. U njemu ima ulica kroz koje možeš proći samo ako se malo narebriš, a dućana u kojima ima samo dvije stolice, na jednoj sjedi prodavačica, a ne drugoj su kremenjaa za upaljače (pušača) ili pak zlatar i kupac, treći ne može ući.” (str. 195, 252)
* „U Firenzi kao da je odavno rečeno sve ono najbitnije, tako da ti je i poredak gostionica sasvim logičan: ako vidiš prebijele, čiste stoljnjake, ne ulazi tamo, već ondje gdje su stolnjaci šareni, raznobojni, jer se u ovima dobro jede, a u onim upeglanima se dobro plaća.” (str. 197)
* „Došla mi je tako pod ruke i knjiga ''Modern painting'' od [[Herbert Read|Herbert Read]] , pa sam je kao obično počeo listati od kraja prema početku. Moram priznati da sam se dobro nasmijao. Kakve sve poruke gledaocu npr. od jednog Schumahera, Kotika, Hartunga, Geigera, Raya, Mossa, Kleinea, Leveea, Jorkya, Wolsa, Alcopleya, Pevsnera i stotine drugih koji se bave vanjskim dopadljivim ritmovima linija ili boja, koji čovjeku ne govore ništa o njegovu Misteriju postojanja, uopće -
* „...nije bilo druge, trebalo se katkada potući i sa vjetrenjačama.” (str. 218)
* „U pogledu likovne umjetnosti Kanadu sam doživljavao kao zemlju koja je u tom pogledu nema neku živu predaju, tradiciju, zemlju vrlo naivnu, ali istodobno častohlepnu (ambicioznu), baš zato što je zaostala.” (str. 242)
* „Čitao sam jednom Van Goghova pisma gdje on na jednom mjestu kaže: 'Slikar ne bi smio slikati više od dvije slike dnevno.' To znači da je on ipak slikao tri, ali da trećom nije bio baš zadovoljan. Da, ali moje prilike su bile ipak grublje. Morao sam napraviti - više! .” (str. 226)
* „Ja sam se koristio svojim vremenom i slikao, čak i meni neshvatljivom pohlepom. Ali ljudi su jednostavno navirali. Čak po tri-četri vala dnevno, i to jutrom, popodnevom i navečer. Slike su se tražile i otkupljivale, ali uvijek za škrtije pare, jer su to uvijek bili prijatelji, a i prijateljevi prijatelji, tako da sam vrlo često bio prikraćen u novcu, ali što je još gore - u vremenu.” (str. 259-260)
*
* „Mogu reći ovom zgodom: nije mi nikada bilo do bogatstva ni slave. Radio sam jedino iz razloga što u sebi nisam mogao prevladati taj žar za stvatanjem.” (str. 278)
* „Nedavno je jedan naš „veliki” slikar napisao kako je njemu u njegovu slikarstvu boja važna osamdeset posto. Bože dragi! ... Slika se može naslikati, ako hoćeš, čak i „bez boje”. ... Ima dapače puno slikara na svijetu kojima je u slici boja krajnji cilj, dakle boja je važna sto posto. Isto kao što je kod drugih cilj u slici ritam linija i oblika, i to vanjska dopadljiva ritmika. Dakle, „ugodan” dopadljivi ritam boja i linija i to je sve!” (str. 299)
| |||