Joko Knežević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 24:
* „Selo Vrisnik je bilo podesno za sve vrste mojih likovnih sklonosti. Slikao sam ulja, akvarele, crtao pejzaže, portrete..” (str. 127)
* „Kako je likovna umjetnost bila glavni poziv mog života, putovao sam mnogo po Italiji, bio u Parizu više puta, gledao ono najbolje, ono najprihvatljivije što je tamo stvoreno. Nu ničija me umjetnost nije do kraja opčarala. Naučio sma likovni jezik, likovni govor najviše od impresionista, obratio se mojim motivima, naročito kamenu, i tako ispričao ono što mi je bilo na duši..” (str. 162)
* „... kamen opominje na trajnost, odnosno na Misterij vremena. I kamen, iako najtrajnija stvarnost na svijetu, također - dolazi, traje i nestaje. Gledajući dakle kamen, mislim to jest moram razmišljati o Misteriju postojanja, o Iskonu trajanja. I to je zapravo ono što ja slikam. Nastojim naime poručiti sebi i gledaocu ono što me uzbuđuje, a uzbuđenje me pusto Vrijeme koje putuje ostavljajući za sobom same zagonetke Trajanja, Mijenjanja i Nestajanja.” (str. 163)
* „Uz moj rad na uljenom slikarstvu i akvarelu nanizao sam znatan broj spomenika u freskama, mozaicima, kiparskim tehnikama, u intarziji, u kamenim gravurama, na arhitektonskim spomenicima koje sam projektirao, pa u drvu, u goblenu, pa i u kovanom željeyu. Radio sam u gotovo svim likovnim tehnikama koje postoje.” (str. 167)
* O mozaiku: „Slažući portrete znao sam ih sažimati u nekoliko osnovnih crta tako da su nalikovali sebi preko svakog očekivanja. Osim toga nastojao sam provesti stilizaciju do najveće moguće jednostavnosti, po mogućnosti do monumentalnosti.” (str. 187)