Albert Camus

Albert Camus (1913 – 1960) francuski pisac i filozof, dobitnik nobelove nagrade za književnost.

---

Kuga

• Pitanje: kako da čovjek postigne da ne gubi vrijeme? Odgovor: osjetiti ga u svoj njegovoj duljini. Sredstva: provoditi dan u čekaonici zubara, na neudobnoj stolici; slušati predavanja na jeziku koji ne razumijemo; obdabirati željezničke veze koje su što dulje i što nezgodnije i putovati, naravno, stojeći; stajati u repu pred kazališnim šalterima, a ne uzeti karte itd, itd.

• Kuga štedi ljude slabije konstitucije i razara najradije snažno ustrojstvo.

• ...Općenito uzevši, on osjeća s nama svima koji još nismo umrli od kuge da njegovoj slobodi i njegovu životu svakog dana prijeti smrtna opasnost. No kako je i on sam živio u strahu, njemu se čini posve normalnim da ga sada i drugi okuse. Točnije rečeno, njemu se čini da lakše podnosi breme straha jer više nije sam.

• Opće se dobro sastoji od sreće pojedinaca.

• Budući da je poredak u svijetu reguliran smrću, bit će možda za Boga bolje da u njega ne vjerujemo i da se borimo svim silama protiv smrti, ne dižući pogleda prema nebu gdje on šuti.

• Dobra volja, ako nije prosvijećena , može učiniti isto toliko zla, koliko i zloba.

• Kuga je svima otela mogućnost ljubavi, pa i moć prijateljstva. Jer ljubav zahtijeva nešto i od budućnosti, a nama su ostali samo trenuci.

• ...A na koncu čovjek otkriva da nitko ne može istinski misliti ni na koga, pa bilo u najgoroj nesreći. Jer istinski misliti na nekoga znači misliti na nj minutu po minutu, a da nas ništa ne rastrese, ni kućne brige, ni muha koja leti, ni kakav svrbež. No uvijek ima muha i uvijek nešto čovjeka svrbi.

Pad

• Osjećaj da si na pravoj strani, zadovoljstvo što imaš pravo, radost što možeš sama sebe poštivati, dragi gospodine, to su moćni pokretači koji nam pomažu da koračamo uspravno ili da idemo naprijed. Ako ljude toga lišite, pretvorit ćete ih u bijesne pse. Koliko je zločina počinjeno samo zato što počinitelji nisu mogli podnostiti što su u krivu.

• Dao bih deset razgovora s Einsteinom za prvi sastanak s nekom zgodnom statistkinjom.

• Čin ljubavi je u neku ruku priznanje. U njemu se, bez skrivanja, oglašava sebičnost, iskazuje se taština ili se pak otkriva istinska plemenitost.

• Kad na stanovit način ostavljate dojam uspješna čovjeka, to može razjariti i magarca.

• Pomisao koja je čovjeku najprirodnija, koja mu se javlja naivno, kao iz dubine njegove prirode, jest pomisao o vlastitoj nedužnosti.

• Posebno ne vjerujte prijateljima kad traže da budete prema njima iskreni. Oni se samo nadaju da ćete ih podržati u dobru mišljenju što ga imaju o sebi pružajući im dodatnu sigurnost što će je crpsti iz vašega obećanja da ćete biti iskreni. Ako se dakle nađete u takvu položaju, ne oklijevajte: obećajte da ćete govoriti istinu i lažite kako najbolje umijete. Odgovorit ćete njihovoj dubokoj želji i dvostruko ćete im dokazati svoju naklonost.

• Prisila što sam je sebi nametao kako bih prikrio poročan dio svoga života, pridavala mi je, na primjer, neko hladno držanje u kojem su ljudi vidjeli izraz vrline, moja mi je ravnodušnost pribavljala naklonost, a moja je sebičnost dosizala vrhunac u mojim plemenitim djelima.

• Ponekad ćete jasnije prodrijeti u čovjeka koji laže negoli u onoga koji kaže istinu. Istina, kao i svjetlost, zasljepljuje. Laž je naprotiv, poput lijepa sumraka u kojem se ističe svaki predmet.