Friedrich Nietzsche: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m međuwiki |
poveznice |
||
Redak 4:
==Antikrist==
* [[Kršćanstvo]] je stalo na stranu slabih, niskih, neuspješnih, od oprečnosti s instinktima za održanje jakoga
* Temelj je kršćanstva kivnost bolesnika, instinkt usmjeren protiv zdravih, protiv [[Zdravlje|zdravlja]]. Sve što je uspjelo, sve ponosno, razuzdano, ponajviše [[ljepota]], vrijeđa mu i oči i uši.
* Suosjećanje održava što je zrelo za propast, opire se u korist onoga što je život razbaštinio i osudio, obiljem svakakvih promašaja, koje održava na životu, daje samom životu mračan i dvojben vid. Taj depresivni i kružni instinkt onemogućava one instinkte koji teže održanju i podizanju vrijednosti života: on je multiplikator bijede i konzervator svega bijednoga.
Redak 16:
* Užasni doživljaji navode na nagađanje nije li onaj tko ih doživljava i sam nešto užasno.
* Otmjen čovjek odvaja od sebe bića u kojih do izraza dolazi suprotnost takvih uzvišenih, ponosnih stanja: on ih prezire. Neka se odmah primijeti da u toj prvoj vrsti morala suprotnost "dobrog" i "lošeg" znači koliko i "otmjenog" i "podlog": - suprotnost "[[Dobro|dobra]]" i "[[Zlo|zla]]" drugog je podrijetla. Prezire se kukavicu, plašljivca, sitničavca, onoga tko misli na usku korisnost; isto tako onog nepovjerljivog s njegovim neslobodnim pogledom, onoga tko sebe ponižava, pseću vrstu ljudi koja se dopušta zlostavljati, laskavca koji prosi, a prije svega lažljivca: - osnovna je vjera svih aristokrata da je prosti puk lažljiv.
* Pogled [[Ropstvo|roba]] je nesklon vrlinama moćnih. Izvlače se i svjetlom obasipaju ona svojstva koja služe za to da onome tko trpi olakšaju postojanje. Tu se časte sažaljenje, uslužna ruka spremna na pomoć, toplo srce, [[strpljenje]], [[marljivost]], [[poniznost]], [[ljubaznost]] - jer to su tu najkorisnija svojstva i gotovo jedina sredstva da se izdrži pritisak postojanja. [[Moral]] robova je bitno moral korisnosti. Kao zlo osjećaju se moć i opasnost, određena strahovitost, finoća i snaga koja ne dopušta da se pojavi prezir. Prema moralu robova dakle onaj tko je "zao" pobuđuje strah; a prema moralu gospodara "dobar" je upravo onaj koji budi i hoće pobuditi strah, dok se spram "lošeg" čovjeka osjeća prezir.
* Posvuda gdje prevladava moral robova jezik pokazuje sklonost da riječi "dobar" i "glup" približi jednu drugoj. Posljednja temeljna razlika: zahtjev za slobodom, instinkt za sreću i finoću osjećaja slobode pripadaju moralu i moralnosti robova jednako tako nužno kao što su umijeće i zansenjaštvo u poštovanju, u predavanju redoviti simptomi aristokratskog načina mišljenja i vrednovanja.
==Radosna znanost==
Line 27 ⟶ 26:
* Iz toga što je netko “velik čovjek” ne smije se zaključiti da je i čovjek. Možda je tek dijete, ili kameleon svih životnih uzrasta, ili kakva opčinjena ženica.
* Najperfidniji način da se nekoj stvari naškodi jest namjerno je braniti pogrešnim razlozima.
* Postoje rjeđi ljudi koji bi radije propali nego radili bez užitka: oni izbirljivi, koje je teško zadovoljiti, koji ne mare za bogat dobitak ako sam rad nije dobitak svih dobitaka - čak ako to mora biti i najteži, najgrublji rad. Inače su odlučno lijeni, sve ako je uz tu [[lijenost]] povezano osiromašenje, sramota, opasnost po zdravlje i život.
* Tamo gdje se vlada, tu postoje mase; a gdje su mase, tu postoji potreba za robovanjem. Gdje ima robovanja, individue su malobrojne, i one imaju protiv sebe instinkte i savjest stada.
* Onaj tko ljubi želi bezuvjetno sam posjedovati žuđenu osobu, on hoće isto tako bezuvjetnu moć nad njezinom dušom baš kao i nad tijelom, on želi biti jedini ljubljen te kao ono najviše i najpoželjnije u drugoj se duši nastaniti i vladati.
* Duhove koji traže [[mir]] prepoznajem po mnoštvu tamnih predmeta kojima se okružuju: onaj tko želi spavati zamračuje sobu ili puže u špilju.
* Sve ono što je moga kova, u prirodi i u povijesti, govori mi, hvali me, tjera me naprijed, tješi me: ostalo ne čujem ili smjesta zaboravim. Mi smo neprekidno u vlastitom društvu.
* Zakoni ne odaju ono što taj narod jest, nego ono što mu se pokazuje stranim, začudnim, čudovišnim, tuđinskim. Zakoni se odnose na izuzetke u ćudorednosti običaja; a najteže kazne pogađaju ono što je primjereno običaju susjednog naroda.
| |||