Tin Ujević
hrvatski pjesnik
Augustin "Tin" Ujević (1891. - 1955.) smatra se jednim od najvećih hrvatskih pjesnika.
Naveden izvor
uredi- "Čvrsto se ufam da ličnost toliko bogatija biva, koliko više prima, da bi predala dalje."
- Citirao Dubravko Horvatić Ujevićeve stihove.[1]
"Sve će ove stvari jošte jednom doći Kao što su bile i kako su prošle
I ti crni dani, i te plave noći, I ljubavi čedne, strasne, dobrodošle" (Vječni prsten)
"Nužno, netko fali, kad nas pjesma sami, Gledamo se blijedi - falimo mi sami." (Fisharmonika)
Nenaveden izvor
uredi- "A slobodna ljubav? Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji."
- "Biblioteke donose svjetlost našem duhu i oduzimaju jakost našim očima."
- "Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad!"
- "Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne s problemima."
- "Knjiga nije hrana, ali je poslastica."
- "Ne ljubi manje koji mnogo ćuti, on mnogo traži i on mnogo sluti."
- "Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik i katkad su mi drage moje rane, jer svaki jecaj postati će zlatnik a moje suze dat će đerdane."
- "Sva ljubav moja usred ceste kišne. Moje je srce od sedam komada."
- "Trbuh je neumoljiv despot i zapovjednik."
- "U carstvo duha neće nikad dospjeti oni koji tvrde da su već sve istine poznate."
Izvori
uredi- ↑ Tako je govorio Dubravko Horvatić, Hrvatsko slovo