Josip Stadler
Josip Stadler (Slavonski Brod, 24. siječnja 1843. - Sarajevo, 8. prosinca 1918.), bio je hrvatski svećenik, vrhbosanski nadbiskup, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, kandidat za svetca, pisac nekih od prvih i veoma znatnih filozofijskih priručnika na hrvatskome u neoskolastičkome duhu.
Naveden izvor
uredi- "Filozofija (φίλος σοφία) prema značenju riječi jest ljubav k mudrosti, težnja za mudrošću, a znači i istu mudrost. Mudrost pako jest ono, što nadopunjuje, usavršuje znanost; a znanost nije drugo nego poznavanje stvari iz njihovih razloga. Mudrost će dakle biti poznavanje stvari iz zadnjih i najviših razloga, stečeno naravnim svjetlom." ~ Logika (1904.), str. 6
- "Sve dakle stvari imaju šest zadnjih i najviših razloga: bivstvo, zakone fizičke, narav duše, Boga, pravila, kako treba umu pravo suditi, zakon poštenja ili pravila, kako treba volji pošteno djelovati.
- Nu znanosti koje pod imenom filozofije dolaze, upravo tih šest tačaka razlažu; jer bivstvo i što na bivstvo uopće spada, predmet je ontologije. Općenite sile i zakone naravi tjelesne istražuje stranom kozmologija, a stranom pokustvena fizika, koju matematika pomaže. Narav duše i njenih moći tumači psihologija (dušoslovlje). O Bogu, početniku i upravitelju svih stvari, raspravlja teologija (bogoslovlje naravno). Pravila, kako treba pravo suditi, predaje logika. Konačno o najvišem zakonu poštenja radi moralna znanost ili etika." ~ Logika (1904.), str. 7
- "Treba dakle najprije riješiti pitanje, jeda li mi možemo spoznati bivstvo, uzrok i cilj stvari osjetnih. Emanuel Kant to niječe veleć, da mi shvaćamo samo osjetne pojave stvari, no ne stvari same, to jest, da ne shvaćamo njihova bivstva. No mi već u logici dokazasmo, da spoznavajući istine ne poznajemo samo vanjske pojave stvari osjetnih i nadosjetnih, nego i njihovo bivstvo: proizvod, što posve odgovara radoznalosti nam prirogjenoj. Mi bo po naravi već težimo i idemo za tim, da spoznamo ne samo spoljašnost stvari, nego hoćemo, da im spoznamo bivstvo, uzrok i svrhu; naš um ne miruje, dok ne sazna, odakle su i u koju svrhu.
- Prema tomu metafisika je prava stvarna znanost, jer jedino ona ima za predmet nadosjetne stvari, koje naš um po sebi može shvatiti." ~ Metafisika (1907.), str. 2-3
