Leopold Bogdan Mandić

Leopold Bogdan Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. svibnja 1866. - Padova, 30. srpnja 1942.) - hrvatski katolički svetac, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana.

Nenaveden izvor

„Ja sam rođen usred naroda koji ne misli ovako kako mi mislimo, ali ja živim za nj. Molite Blaženu Gospodaricu da mi isprosi milost, da pošto završim svoje poslanje u Padovi, mogu ponijeti svoje bijedne kosti do svog roda za dobro njihovih duša! Žele me imati ovdje, ali se osjećam kao ptica u krletki; moje srce je onkraj mora.”
„Ne mogu ja plakati, idem u dom Gospodnji, a vi biste da tugujem.”
„Bog je lijek i liječnik.”
„Mi radimo na zemlji tijelom, ali dušom uvijek moramo biti u Božjoj prisutnosti.”
„Božja obećanja vezana uz naše molitve. Tako je odredio Gospodin. Sve možemo dobiti od njega, ali uvijek posredstvom molitve.”
„Da su drugi primili tolike milosti od Gospodina kao što sam ja primio, bili bi više na njih odgovorili!”
„Zahvalimo Bogu i zamolimo ga za oproštenje, jer se udostojao dozvoliti da naša ništatnost dođu u dodir s blagom njegove milosti.”
„Mi smo rođeni za to da se mučimo, odmarat ćemo se u raju. Samo gospoda, kada su prehlađena, ostaju u krevetu, ali mi jadnici moramo raditi i u groznici. Kako bih ja mogao poći u krevet, dok ovdje vani ima toliko duša kojima je potrebna moja mala pomoć?”
„Naši su oci molili, mi molimo, drugi će moliti poslije nas i ja se nadam da nije daleko dan, kad će biti samo jedno stado i samo jedan Pastir.”
„Nitko nije toliko od blata da ne bi u njemu bio maleni grumen zlata.”
„Bog, moj Gospodar tako hoće; neka se vrši volja njegova! Dostatno je ako mi dozvoli da mogu ispovijedati.”
„Sakrijmo sve, čak i ono što može izgledati kao Božji dar, da se od toga ne bi napravila trgovina. Bogu jedinomu čast i slava! Kad bi bilo moguće, mi bismo trebali proći zemljom poput sjene koja ne ostavlja za sobom traga.”

Drugi o njemu

"To je siromašan, mali kapucin, čini se ispačen i samo da se ne sruši, pa ipak tako neobično siguran, da se čovjek osjeća kako ga privlači, oduševljava." (papa Pavao VI. prilikom beatifikacije, Rim, Trg sv. Petra, 2. svibnja 1976.)
"Ovakav je bio njegov način života: odsluživši rano ujutro žrtvu svete mise, sjedao bi u sobicu za ispovijedanje i tamo bi ostajao cijeli dan na raspolaganju pokornicima. Zadržao je taj način života kroz četrdesetak godina, a da se nije ni najmanje tužio" (kardinal Larraona, predstojnik Svete kongregacije za obrede, 1962.)
"Fra Leopold bijaše uvijek tamo spreman i nasmiješen, razborit i čedan, diskretna pouzdanik i vjeran otac duša, učitelj pun poštovanja i duhovni savjetnik pun razumijevanja i strpljivosti." (papa Ivan Pavao II. prilikom kanonizacije, Rim, Trg sv. Petra, 16. listopada 1983.)
"No najvažnija crta života svetog Leopolda Bogdana, koja se bez sumnje u njemu rodila kao plod duhovnog iskustva i zbivanja u Katoličkoj Crkvi među Hrvatima u vrijeme njegovog djetinjstva, svakako je njegova misao vodilja da svoj život posveti misli kršćanskog jedinstva, posebno između Zapadne i Istočne Crkve." (kardinal Franjo Kuharić, „L' Osservatore Romano“, 16. listopada 1983.)

Sveti Leopold Bogdan Mandić Svetac čitavog Svijeta dokazao je NJEGOVIM MOLITVAMA ZA JEDINSTVO KRŠČANA I MIR MEĐU SVIM BOŽIJIM PUKOM. To je Svetac koji ne poznaje granice kako ni ljudske tako ni geografske. Molimo Svetog Leopolda Bogdana Mandića da nas usliši u našim vapajima za mir u porodici, zdravlje duhovno i tijelesno kao i za opravdano naše ljudsko postojanje bez grijeha. Molim Te Sveti Leopolde Bogdanu Mandiću da uvijek budeš sa nama i onda kada ja, mi i sav drugi narod trenutno ili ma kako drugacije bude zaboravio na Tebe i Tvoju ljubav prema svim Božijim Stvorenjima. Hvala Ti, molim Te budi uz mene kao i uz moju porodicu uvijek. AMEN! -Sveti Leopold nije mali kapucin. ON je Veliki i Duhom i Tijelom, sto su pokazali Njegovi životni napori i ljubav koju je darivao svima onima koji su mu se obračali. Što će čovijeku tijelo veliko ako nije izdržljivo. Tijelo Svetog Leopolda Bogdana Mandića je po našem ljudskom viđenju bilo "malo i krho", što nije istina. Njegovo Tijelo je bilo snažno i veliko jer je za svog zemaljskog života podnio toliko boli, pritisaka i mnogo drugih iskušenja što naše"veliko" tijelo ne bi nikada moglo ama baš ništa od toga podnijeti. Zato se i kazuje:"Mnogo zvanih malo odabranih". Upravo je On, Sveti Leopold Bogdan Mandić odabran među svim onim "velikim" koji nikada nijesu mogli dostići Njegovu Visost i Visinu. Imam nesporno iskustvo da su Istinske Molitve upućene Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću uvijek bile uslišane, samo onda kada su bile dobronamijerne i za spas duše koja je iskazala svoju Molitvu. Sretan sam što dolazi među svoj narod 15 i 16. oktobra jer kako je za života želio i govorio: "Moje je srce s onu stranu mora!". Moje suze radosnice da će biti među nama, svojim narodom su iskrene, a srce mirno i sretno da se Njegova želja nakon toliko vremena, skoro osam desecija, ostvaruje. Uz Molitvu i hvalu srećan Njegov dolazak u Crnoj Gori, Boki i Hercegnovom-Biskupiji Kotorskoj, ponizan sluga prof. dr sc. Danilo A. Đurović koji je ponosan na DAR "particulum ex corpora B.Leopoldi a Castelnovo , Confessoris Reg.N 384 od (2.)mai, 1976, gratis ubique,Padova,Postulator generalis Fr. Bernardinus a Senis.