Zdravko Tomac

hrvatski političar i pisac

Zdravko Tomac (Garčin, 24. svibnja 1937. - Zagreb, 4. siječnja 2020.), hrvatski političar i pisac.

Tomac 2013

Naveden izvorUredi

  • Dok sam se bavio politikom, nisam želio ni na koji način govoriti o mojem obraćenju i vjeri jer bi se to moglo pogrešno protumačiti. Pogotovo nisam to htio 90-ih godina, kad su neki “preko noći” od komunista postali “veliki Hrvati”, a od ateista veliki vjernici zbog karijerističkih ili nekih drugih razloga.[1]
  • Račan je bio duhovan čovjek, ali agnostik. U njemu se borila sumnja, ali nije išao dalje. Nije bio borbeni ateist i dopuštao je, čak i smatrao, da čovjek mora tražiti svoj odnos prema smrti.[2]
  • I ako ukinemo Boga kao ljubav, kao dobro, kao ljepotu, nema više kriterija. Onda postoji samo egoizam, onda više nema kriterija po kojima bi svi ljudi mjerili što je dobro, što je humano. .[1]
  • Ja sam i dalje socijaldemokrat, i u sukobu kapitala i rada ja sam na strani rada i radnika.[2]
  • Kršćanstvo je vrlo slično suvremenoj socijaldemokraciji. Razlikuju se u odnosu prema Bogu te u sustavu vrijednosti. Kršćanska crkva se bori i zalaže da vlasnici kapitala i sredstava za proizvodnju omoguće radnicima dostojan život, što je vrlo blisko socijaldemokraciji. Ja sam stalno u strahu da od Isusa ne napravim savršenog socijaldemokrata, umjesto savršenog Boga.[2]
  • Moj idol bio je švedski socijaldemokrat Olaf Palme i švedska socijaldemokracija.[2]
  • Najviše što političar za života može učiniti je da stvori i obrani državu, Tuđman je to učinio i to mu nitko ne može osporiti.[3]
  • Postoje dvije razine procesa: prvo, čovjeku se mora dogoditi milost, mora mu se rasvijetliti um, i drugo, čovjek u umu mora pobijediti ateizam da bi prihvatio tu milost (o obraćenju).[2]
  • Put stvaranja moderne hrvatske nije bio lak i dr. Tuđman je često morao praviti kompromise i ponekad, kratkoročno gledano, štetne ugovore, a sve s ciljem da dobije na vremenu kako bi stvorio hrvatsku vojsku koja će osloboditi zemlju.[3]
  • Tito je imao povijesne zasluge i bio je velika povijesna ličnost, ali to su bili i Staljin i Hitler. Hrvatsko društvo se mora suočiti s istinom.[4]
  • Uskrs i Božić ostali su mi još od djetinjstva kao nešto što je čisto, lijepo, obiteljski, kao dio identiteta našeg naroda i kao nešto što pročišćava ljude. U tom smislu i korizmu prije Uskrsa doživljavam kao nastojanje ljudi da budu bolji.[1]
  • Uvijek u životu težio sam smislu, ljubavi, te borbi za bolji svijet i slobodu hrvatskog naroda, no pogriješio sam vjerujući u komunizam. U nekim razdobljima bio sam kukavica, nedovoljno hrabar da se do kraja zauzmem za promjenu strukture i odnosa snaga u državi, kao i za vlastiti identitet. Priznajem da za to snosim svoj dio krivice.[5][6]
  • U knjizi pišem kako je pogrešno Isusa zvati 'prvim komunistom', čak i ako izgleda da su im ciljevi slični, jer komunisti za te ciljeve žrtvuju druge, a Isus je žrtvovao sebe.[2]
  • Za mene je Isus ljubav, potreba čovjeka za ljepotom, harmonijom, širenjem dobra, dokaz da postoji Bog! .[1]

Moj obračun s KGB-om (2007.)Uredi

  • "Moglo bi se reći da je povijest mojega života, kad se čita moja biografija, puna pobjeda i velikih postignuća. Moglo bi se reći, s dosta argumenata, da je u cjelini riječ o jednom uspješnom životu. Ljudi me poznaju i poštuju. Pozorno čitaju tisuće mojih članaka, desetke mojih knjiga, pozorno me gledaju na televiziji već godinama, čitaju i slušaju moje intervjue, pišu mi pisma potpore. Postao sam redoviti sveučilišni profesor, istaknut političar, znanstvenik i publicist. Proputovao sam svijet. Razgovarao sam sa stotinama svjetskih državnika i uglednih ljudi. Unatoč tome, danas, u sedamdesetoj godini života, imam osjećaj da je znatan dio moga života bio besciljno lutanje, niz razočaranja i osobnih poraza. Štoviše, iz dana u dan sve sam više uvjeren da sam u životu često, iz ideala i uvjerenja, misleći da činim dobro, u stvari prodonosio zlu, da se nisam dovoljno suprotstavljao zlu, iako sam se konkretnim oblicima zla suprotstavljao mnogo više nego mnogi drugi... Mnogo sam puta bio kukavica, oportunist, jer nisam imao hrabrosti ići do kraja niti se žrtvovati do kraja, te sam često šutio kada sam trebao vikati do neba. Već u početku, iz dana u dan, morao sam praviti velike ustupke i prihvaćati, pa čak i provoditi, mnoge odluke koje su bile u suprotnosti s mojim svjetonazorom i s mojom savjesti. Od tada stalno pravim trule kompromise kako bih se održao, kako me ne bi potpuno onemogućili, odnosno, kako bih mogao djelovati u okviru sustava, pridonositi dobru i smanjivati zlo i nepravde koje su činjene ljudima. Iako sam uvijek nastojao činiti dobro, iako samoinicijativno nisam činio zlo, iako sam prosvjedovao i bunio se protiv nepravde i zla znatno više nego većina, ipak ne mogu otkloniti svoju odgovornost za zlo koje su činili drugi, jer sam bio dio toga velikog sustava koji je proizvodio zlo i nepravdu, jer nisam napustio taj sustav i po cijenu osobnog stradanja. (str. 50-51, 56, 57 i 62)
  • "Kao gimnazijalac mnogo sam čitao, ponekad cijele noći. ... Bio sam nezadovoljan svijetom u kojem sam živio, ali i uvjeren da se treba boriti za bolji svijet, da je dužnost čovjeka boriti se za pobjedu slobode, demokracije i dobra nad zlom. U mladosti nisam shvaćao da u toj borbi neću moći mnogo učiniti ako se ne pridružom institucijama sustava, ako se ne budem bavio politikom i ako ne budem spreman učiniti velike ustupke i trule kompromise kako bih se održao u politici. U tome sam balansiranju cijelo vrijeme bio na rubu provalije i više puta mi je prijetila opasnost da u nju padnem i završim u zatvoru kao narodni neprijatelj. ... Bio sam smjenjivan više puta. Čak sam ostajao bez posla. ... No sve to ne poništava moju odgovornost za ono što su drugi radili, ne skida s mene svu odgovornost, jer sam bio dio sustava koji se može okarakterizirati kao zločinačka organizacija." (str. 55-56)
  • "Dakle, čovjek može postati vitez vjere, istinski vjernik, samo kroz užas, muku i patnju, jer put u Raj ide preko Pakla." (str. 80)
  • "Tek kada čovjek otkrije duhovnost i čovječnost kao smisao života, može se početi oslobađati tjeskobe i straha." (str. 85)
  • "Čovjek može žrtvovati sebe i svoj život, ali po izvornom kršćanstvu nikada ne smije žrtvovati svoju osobnost. Naprotiv, žrtva je opravdana ako je ona način ostvarivanja čovjekove osobnosti." (str. 109)
  • "Iz raspada totalitarnog režima izlaze ljudi bez volje, ljudi bez inicijative, kojima je lako nametnuti novi totalitarizam..." (str. 113)
  • "....ljude pretvaraju u ovisnike i poslušnike, u bezvoljna bića koja ne mogu živjeti bez spektakla... droge ni sve većeg broja nametnutih hedonističkih potreba kao smisla života" (str. 140)
  • "Povijest pokazuje da u čovjeku postoje razorne snage zla, da ljudi uživaju u snazi, ratu, nadmoći i mržnji." (str. 149)
  • "Na stotine se načina legalizira pravo na laž." (str. 160)
  • "Nova ljudska prava temelje se na koncepciji da Bog ne postoji." (str. 178)

Obraćenje (2008.)Uredi

  • "Dostojevski se suprotstavlja tumačenjima koje zlo i zločin objašnjavanju i izvode iz socijalnih društvenih prilika. On misli da zlo proizlazi, izvire iz dubine ljudske duše, iz prava čovjeka na slobodu izbora, ne samo dobra nego i zla." (str. 14)
  • "Uvjeren sam da svakom čovjeku Bog određuje njegov životni plan i ostavlja mu slobodu da taj plan izvede ili ne izvede." (str. 40)
  • Običan čovjek smisao života nalazi u podizanju djece." (str. 119)
  • "Međutim, budući da se Bog ne može naći razumom i voljom, nego samo srcem, jer Bog je mistična pojava, oni su nesretni ljudi jer im se nije dogodila milost..." (str. 176)
  • "Rijetko je tko uspio tako uvjerljivo kao Dostojevski pokazati da čovjek propada ako se zatvori u sebe i ako sve svete vrijednosti (vrijednosti tradicije, povijesti, morala, društvenih normi, religije) odbaci i pogazi. Rijetko je tko tako zorno uspio predočiti da se ljudska osoba nalazi i ostvaruje samo u samonadilaženju, u odricanju i nadrastanju sebe." (str. 227)
  • "Dakle, Krleža je bio ateist, ali je svojim djelima, opisujući strašne muke bezbožaca, opisujući besmisao života bez vjere pokazao da vjera nema alternative, da je vjera spas za čovjeka i čovječanstvo. (str. 229-230)
  • "Krleža sjajno opisuje bezbožno društvo kao džunglu, a čovjeka nevjernika kao zvijer." (str. 231)
  • "Usprkos činjenici da je Krleža bio svjestan da je društvo bez Boga zvjerinjak, da je besmisleno, da je džungla, Krleža je ipak ostao cijeli život na poziciji borbenog ateista, čovjeka koji se ruga vjeri." (str. 230-231)
  • "Tu Krleža zapravo optužuje samoga sebe jer je svojim djelovanjem utjecao na ljude i širio bezboštvo, beznađe i besmisao života." (str. 232)
  • "Nasuprot znanstvenim istinama, intuicija je najviši i najpotpuniji oblik spoznaje istine." (str. 241)
  • "Vrlo je malo ljudi osposobljeno za primanje duhovnih spoznaja." (str. 275)
  • "Žao mi je što sam tek u poznim godinama života otkrio smisao života upravo u Isusu Kristu i što mi je ostalo malo vremena da ga slijedim istinski i iskreno, ne samo kao pojedinac izvan Crkve, nego kao njezin dio jer vjernici su Crkva." (str. 280)
  • "Samo vezanost za beskonačnost daje slobodu u odnosu na sve konačno..." (str. 285)
  • "Ako je ateist uvjeren da je smrt kraj svega, onda je svaki život neuspješan." (str. 319)
  • "Ljudi u pravilu nastoje ostvariti svoje želje, strasti i interese bez ikakve milosti prema drugima." (str. 331)
  • "Kao i mnogi drugi, vjerovao sam da će, kada stvorimo nacionalnu državu, u njoj svaki čovjek živjeti bolje i slobodnije, da će ona omogućiti razvoj stvaralačkih snaga svakog čovjeka, da će otkloniti nepravde, da će ljudi biti sretni i zadovoljni... Danas, petnaest godina poslije, kao i mnogi drugi sam se razočarao i ponovo lupio glavom o tvrdi zid." (str. 352)
  • "Dakle, čovjek se ostvaruje kroz svoje životno djelo, kroz ostvarivanje nekih vrijednosti, ali i onda kada je dostojan svojih patnji." (str. 372)
  • "Čovjek se rađa, u biti, cijelog života, sve do smrti, nastojeći da postane cjelovit, svjestan samoga sebe, da otkrije smisao svojeg postojanja." (str. 373)

Hvalospjev ljubavi (2010.)Uredi

  • "Međutim, većina ljudi boji se istraživati nepoznato, boji se nepoznatoga svijeta, boji se samome sebi postaviti sudbinska pitanja." (str. 13)
  • "...nikad se u životu nisam mirio s time da je čovjek bespomoćan, da je uloga pojedinca beznačajna, da čovjek ništa ne može promjeniti ne samo u društvu nego i u svojem životu." (str. 19-20)
  • "Shvaćam da je bit mojega života u idejama koje su me u raznim razdobljima obuzimale, nosila, oduševljavale, a ne u mojoj karijeri." (str. 20)
  • "U mojem intuitivnom iskustvenom i osobnom putu prema vjeri, koji sam opisao u svojim knjigama (Zločin bez kazne, Ponoćne misli, Moj obračun s KGB-om, i Obraćenje) mnogo je toga bilo pogrešno i površno jer nisam dovoljno poznavao Bibliju, teologiju, kršćansku filozofiju i brojnu literaturu u kojoj su dani mnogi odgovori na moje dvojbe..." (str. 25, 93)
  • "Pjesnici intuitivno misle i osjećaju. Oni često svojim stihovima otkrivaju istinu dublje nego mnogi znanstvenici i filozofi." (str. 31)
  • "Čovjek se nalazi u užasnom položaju: svjestan je smrti, svjestan je sebe kao individue, ali nije svjestan ni svojega početka, ni kraja, niti bilo što zna - odakle dolazi i kamo ide, zašto živi, odnosno u čemu je smisao života." (str. 32)
  • "...došao sam do zaključka, doduše tek u poznim godinama, da sam živio u civilizaciji u kojoj vlada teror znanosti koja nameće svoju istinu kao apsolutnu istinu..." (str. 33)
  • "Spoznao sam da istina čovjeku dolazi po providnosti. Da se istina otkriva onima koji su kvalificirani primiti njezinu poruku, koji su se osposobili primiti ono što je za većinu ljudi nevidljivo i nespoznatljivo". (str. 35)
  • "San je jedan od važnih načina preko kojega se čovjek bori sa samim sobom." (str. 70)
  • "U svojem ateističkom umu u mladosti, kao i mnogi drugi, na Božje poruke u svojim snovima nisam reagirao. Odbijao sam te poruke prihvatiti kao Božju riječ, bio sam bahat i s prezirom sam gledao na Boga. Zapravo, bio sam slijep i gluh za njegove poruke. Tada sam, kao i mnogi drugi ateisti, i osobito mladi ljudi, mislio da treba slušati samo vlastite misli, ponašati se tako da bih zadovoljio svoje egoistične želje i strasti te da trebam sam odlučivati o svojoj sudbini." (str. 72)
  • "Nakon što sam se obratio, počeo sam ne samo čitati, nego i proučavati Bibliju. Prije sam ju čitao, ali sa stajališta agnostika, a ne vjernika. Zato je moje današnje čitanje bitno drukčije i mnogo toga što sam prije tumačio na jedan način, danas tumačim na drugi način, svjestan da sam prije bio površan i dosta bahat, da se nisam htio pokoriti, nego da sam tražio razloge kako da osporim ono što piše u Bibliji. (str. 73)
  • "Krhko je naše obraćenje u teškim kušnjama uma i srca." (str. 90)
  • "Sve to pokazuje da je obraćenje doživotni proces, da nikada nije završeno i potpuno." (str. 93)
  • "Isto tako je zabluda da je većina ljudi moralna. Vrlo je malo istinski moralnih ljudi, istinski pravednih ljudi, istinskih humanista i ljudi koji istinski volje bližnjega svoga. Kada se često u besanim noćima prisjećam stotina i stotina ljudi koje sam u životu upoznao, posebno političara, na prste jedne ruke mogu nabrojati one koji su istinski moralni, pošteni i humani. Zato me ne iznenađuje da je u ovom svijetu Dante našao mnogo činjenica za opis svoga pakla, ali da za opis raja nije mogao pronaći uzore u ovome svijetu." (str. 94-95)
  • "Čovjek je onoliko kršćanin koliko se u svojem životu drži Kristova poimanja ljubavi, ako na djelu slijedi Isusa. Poistovjećuje li se i koliko sa slabim, bolesnim, bijednim, ugnjatavanim pa i moralno posrnulim, polazi li u svojem praktičnom životu od činjenice da je svaki čovjek brat pa i onaj najbjedniji i najjadniji, da je svaki čovjek Božji stvor jer kiša pada i dobrima i zlima. Odnos prema onom najbjednijem i najjadnijem najviši je oblik i sadržaj izražavanja Isusove ljubavi i približavanja idealu Isusa." (str. 99-100)
  • "Bog je dao mogućnost da, sudjelujući u Kristovu trpljenju, Križu i smrti, čovjek stvara uvjete za vlastito spasenje, za uskrsnuće." (str. 102)
  • "Obraćen čovjek ono nevidljivo priznaje kao jedinu zbiljsku stvarnost." (str. 122)
  • "Cilj i smisao čovjeka jest biti čovjek." (str. 126)
  • "Kad je čovjek `sit života` (Job 42, 17), kad je pripremljen za smrt, kada više nema gladi za životom, kada je volja za životom nestala ili jako oslabila, tada čovjek mirno umire, tada se može reći da je umro bez samrtnih muka." (str. 166)
  • "Znanost o prirodi ne daje odgovor na ključno pitanje uzroka, nego opisuje procese bez odgovora na pitanje što je poketačka snaga, odakle, iz čega i kako je postao svijet, kad je vrijeme počelo teći i kad će prestati. ne daje odgovor na pitanje kako je ni iz čega moglo postati nešto, odnosno kako iz ničega može postati nešto." (str. 171)
  • "Ne samo Nietzsche, nego i drugi kritičari kršćanstva, opisali su ga kao najveće zlo, potpuno su ga falsificirali i onda ubitačnim argumentima ruše tu svoju lažnu konstrukciju kršćanstva koja nema nikakve sličnosti s kršćanstvom Isusa Krista, sa Starim i Novim zavjetom i Isusovim objavama." (str. 179)
  • "...sve religije obećavaju nagradu u vječnosti samo vrlinama srca i volje, a ne onima intelekta i duha." (str. 194)
  • "Vjera je uvjerenje da je ono božansko što se ne može vidjeti očima, zbiljskije od onoga što se može vidjeti." (str. 195)
  • "Dobrota srca, ljubav, humanost, poštenje, altruizam jači su od intelekta, uma, znanja i inteligencije. Schopenhauer kaže: "Kao što baklje i vatromet pred suncem blijede i gube sjaj, tako i duh, pa čak i genij, a isto tako i ljepota bivaju zasjenjeni i tamne pred dobrotom srca." Osobine srca sjaje kao sunce, imaju snagu sunca pa u njihovu sjaju inteligencija, znanje i sposobnost blijede kao što i zvijezde blijede i nestaju na jarkom suncu. Briljantni duh i inteligencija u drugih ljudi izazivaju divljenje, ali vrlo rijetko simpatiju i ljubav. Dakle, ljudi cijene moralno svojstvo, a ne pamet i sposobnost. Zato se može reći da je smisao života moralan, a ne intelektualan." (str. 201-202)
  • "Može se reći da se identitet "čovjeka nalazi u srcu, a ne u glavi"." (str. 203)
  • "Intelektualna superiornost obično ne znači moralnu vrlinu i čvrsti karakter, niti jaku volju." (str. 204)
  • "Danas svijetom vlada turbo-kapitalizam i neoliberalizam koji su u suprotnosti s interesima većine čovječanstva." (str. 205)
  • "Paradoks je da upravo oni koji su deklarativno najveći zagovornici slobode (liberali) najviše rade na njezinu ukidanju." (str. 206)
  • "Na neki način povijest se vraća u vrijeme prije kršćanstva. Ono što je kršćanstvo kritiziralo, sad se ponovo vraća kao nova ljudska prava..." (str. 209)
  • "Na žalost, mora se konstatirati da u suvremenom svijetu kultura smrti potiskuje kulturu života, jer suvremeni svijet sve više funkcionira na načelu egoizma i individualizma, na negiranju ne samo Boga nego i drugoga čovjeka." (str. 210)
  • "Globalozam tzv `mekim` totalitarizmom nameće svoj pogled na svijet, prema kojemu smisao života, razvoja i povijesti jest stalno ubrzanje tehničkog i tehnološkog progresa i stvaranje savršenog tehničkog društva u budućnosti. Polazi se od iluzije da se tehničkim i tehnološkim procesom može riješiti ljudske probleme te u dalekoj budućnosti postići sklad, ukinuti sve suprotnosti, ostvariti zemaljski raj upravo razvijanjem materijalnih mogućnosti." (str. 235)

Misli o vjeri i nevjeri (2017.)Uredi

  • "Većina ljudi nije sposobna suprotstaviti se vanjskom autoritetu i sustavu vrijednosti koje sredina u kojoj živi nameće." (str. 46)



IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Slobodna Dalmacija Snježana Dukić. Dr. Zdravko Tomac: Nakon prometne nesreće spoznao sam da postoji nešto izvan ovoga svijeta, 8. travnja 2012.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Slobodna Dalmacija INTERVJU Pokajnik Tomac: Kriv sam za grijehe Kardelja, Blaževića i Račana, razgovarao Damir Pilić, 29. listopada 2008.
  3. 3,0 3,1 Slobodna Dalmacija Mate Primorac. Tomac u Vrgorcu: Tuđman je imao viziju, 26. siječnja 2009.
  4. narod.hr : Zločini počinjeni vrlo organizirano i temeljito
  5. Slobodna Dalmacija M. Šešo: Zdravko Tomac - od batine do Boga, 23. studenoga 2008.
  6. Emisija Nedjeljom u dva na HTV-u.


Vanjske povezniceUredi

Članak Zdravko Tomac postoji u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.